Puna pijaca, ali praznije kese. Sve više građana mjeri, vaga i računa prije nego što bilo šta stave u korpu.
Nekada je Gintaš bio mjesto gdje se kupovalo za cijelu sedmicu, a danas se sve više kupuje na mjeru.
Ispitali smo kupce i prodavce, kako komentarišu trenutne cijene na pijaci?
„Nenormalne cijene, ponuda kojekakva. Da su ljudi željni najobičniju voćku da kupe“, „Loše, ne možemo da prodamo, imamo i naš proizvod i sve i vrlo je teško. Ljudi nemaju para, skupoća je“, „Da je paradajz dva i po eura, dva, to je malo previše“ – neki su od komentara.
Uz rast cijena, svakodnevno se mijenjaju i potrošačke navike. Mnogi sugrađani kažu da više ne mogu da priušte ni osnovne namirnice u količinama kao ranije.
Pitali smo ih da li i koliko poskupljenja utiču na njihov svakodnevni budžet.
„Nije skupo za one koji imaju primanja, ja sam penzioner. Ja mogu samo da prođem i pogledam“, „Ja ne znam ni da je bilo poskupljenje, ja ne znam ni pošto je šta. Ali ja sam od kupaca, koji dođu kao u market: Dajte mi to, to, koliko košta? Ne umijem da se cjenkam“ – kažu građani.
Zanimalo nas je i koliko se sada kupuje, da li su prodavci zadovoljni prodajom i koliko su kupci spremni da potroše. Svi sagovornici saglasni su u jednom – trgovina je znatno oslabila, a kupovina se sve više prilagođava ličnim mogućnostima.
“Kupuju, ko je kupovao 10 kilograma borovnica, sada kupi pet. Prepolovila se trgovina. Svako prema svojim mogućnostima“, „Pravo da vam kažem, ja uvijek kupim više, zato što živim na selu. I onda moram da kupim za nedjelju dana otprilike„, „Uvijek može bolje, ali uglavnom zadovoljni smo“, Pa to je tržište tako, mi nijesmo ništa, ali tržište. Sve jedno drugo vuče“, „Utiču bogomi na svačiji budžet, pa i na moj. Vidite ovo svaki dan, ne liči dan na dan. Svaki dan neke cijene nove“ – komentarišu oni.
Pijaca, nekad simbol svježine i izbora, danas je i ogledalo ekonomske realnosti. Dok cijene rastu, a plate stagniraju, i kupci i prodavci pokušavaju da pronađu balans, svako na svoj način.










