Pojavile su se i osobe koje tvrde da su roditelji ili srodnici i da su tamo ostavili djecu na čuvanje. Poslije saslušanja, pušteni su na slobodu.

“Kada se čovjek razbolio nisam ih mogla čuvati, ostavila sam ih na 15 dana i oni su uzeli moju djecu. Trista eura sam dala za petnaestak dana”, kaže Hasnija Hasanović.

“Tužilaštvo nema pouzdane podatke i dokaze da su djeca koja su smještena zaista njihova djeca. To ćemo u daljem toku postupka utvrđivati”, kaže Radmilo Ivanović, v.d. glavnog tužioca Distrikta Brčko.

Djeca su sada bezbjedna, ali problem njihovog trajnog zbrinjavanja tek predstoji.

“U BiH još nije pronađeno sistemsko rješenje za rješavanje pitanja finansiranja skloništa kojima rukovode vladine organizacije, tako da naše najveće sklonište u regionu kapaciteta 80 mjesta, gdje su se sva ova djeca pronađena u Brčkom mogla smjestiti, je moralo biti zatvoreno“, kaže Amela Efendić iz Međunarodnog foruma solidarnosti EMMAUS.

Šta se dešavalo u kući u Brčkom, kako su djeca završila u rukama trgovaca ljudima i šta su namjerili s njima, ne zna se, ali stručnjaci kažu da su djeca traumatizovana.

“Samim time što shvatate da je dijete zastrašeno dovoljno da neće da kaže kako se zove, govori o tome da ga je neko instruirao. Nažalost, oblici eksploatacije kojima ta djeca mogu da budu izložena bukvalno nemaju granice”, kaže Jasmina Krunić iz nevladine organizacije Astra.

Nevladine organizacije u BiH ukazuju na nedopustive propuste. Ono što nikako nije smjelo da se dozvoli je snimanje djece i objavljivanje snimaka u medijima.