Mira Stupica je odrasla uz mlađeg brata Boru Todorovića koji je kasnije, poput nje, postao velikan našeg glumišta.
“Kada sam ja bila dijete, bilo je vrijeme tišine, nije bilo rata. Bilo je to vrijeme strašne skromnosti. Ja se sjećam svake svoje šetnje s mamom i tatom. Za mene je bila divna stvar to što nisam ostala kod kuće, nego sa mamom i tatom išla u prirodu. Pa srećemo neke ljude, pa me ti ljudi pomiluju po kosi… Tako se polako otvarao svijet preda mnom. I tako sam znala gdje mi je mjesto. Znala sam da sam mala, da sam niko i da ću jednog dana postati neko, prema nekom uzoru od tih maminih i tatinih prijatelja, ili njihove već odrasle djece”, pričala je Mira.
Nakon smrti oca, njen brat je preuzeo ulogu domaćina.
“Mamu su otpustili. Kuća je bila rastresena od bombardovanja, kroz rupe na regastovima ulazili su hladnoća i snijeg. Nema hrane, nema drva. Uveče kad liježemo, mi se oblačimo: kapute, šalove, čarape, pa čak i rukavice. A nas troje se u našoj muci čak i zasmijavamo. Bora traži da onako u mraku igramo slovo na slovo, i to samo o hrani. Naše žlijezde bi proradile i dugo nas je u noć mučila glad. Bori je bila jedanaesta, a meni sedamnaesta kad je on odlučio da bude glava porodice”, govorila je ona svojevremeno.
“Sklepao je neku dasku sa točkićima i uputio se na Željezničku stanicu Beograd da bude nosač i da nas svojim radom hrani. Profesionalci su ga, bez ikakve sentimentalnosti, onako malog pretukli i odveli u kvart. Tamo ga je slučajno našao naš komšija Mile, tramvajdžija, i dovukao, onako umuzganog i išamaranog. Bora je uopšte postao inventivan. Krao je ugalj sa stanice, kao i gume iz nekog njemačkog magacina, pa pravio đonove i prodavao. Krao je gdje je i šta je stigao i ne jednom, imao glavu u torbi. Jednom ga Nijemci uhvate s društvom u krađi konjskih sedala iz magacina na Tašmajdanu, poređaju ih uza zid, repetiraju šmajsere i na komandu ‘pali’ dobro svakog čizmom opale po guzici”, napisala je Mira u svojoj knjizi sjećanja “Šaka soli”.
Udala se sa 19 godina
Mira se prvi put udala kada je imala samo 19 godina. Bio je to brak sa glumcem i plejbojem Milivojem ”Mavidom” Popovićem, koji je trajao četiri godine. U tom braku dobila je ćerku Minu, koja joj je podarila unuku Miu i praunuka Maksima.
“On je bio jedini, najveći, najbolji, najdublji, najinteresantniji. Brak s Cvijetinom bio je moj bijeg… Znala sam da moram da radim mnogo i da nemam vremena za ljubav. Ali on je bio gospodin čovjek, jedno divno biće. On je volio Bojana, bili su prijatelji. Njegova žena je mene voljela. Kada je ona umrla, mi smo bili prijatelji koji su se sastavili u istoj boli. Oboje smo bili u istom psihološkom stanju zbog gubitka voljenog bića”, pričala je Mira.
Nakon toga je bila u braku sa Bojanom, a njihov brak počeo je da se gasi Bojanovim odlaskom na liječenje od alkohola. Preminuo je 1970. u 60. godini, a Mira ga je uvijek pominjala kao najveću ljubav i osobu koja je zaslužna za njenu impozantnu karijeru.
Udaja za predsjednika
Tri godine nakon smrti drugog supruga, Bojana Stupice, Mira stupa u brak sa Cvijetinom Mijatovićem, koji kasnije postaje predsjednik predsjedništva SFRJ. Pošto je Mirin mlađi brat, Bora Todorović, kao mališan maštao da se Mira uda za kralja, ona mu je šaljivo odgovorila:
“U socijalizmu, nažalost, nema kralja, ali ja sam se udala za predsjednika države. Razumi, uradila sam najviše što sam mogla, u datim okolnostima”.
Iako je ovaj brak tada već uveliko afirmisanoj i cijenjenoj glumici donio mnogo počasti i lijepih događaja, bio je obilježen prvenstveno porodičnim tragedijama. Cvijetin umire 1993. u 80. godini.
Početkom proljeća 2016. doživjela je moždani udar, a do tada je živjela u dom za stara lica.
U posljednjem intervjuu koji je dala za “Novosti” Mira je tada rekla:
“Vrijeme brzo prolazi. Imam pažnju, ali i želju za samoćom. Dovoljno imam i potrebe da pozovem u posjetu one koje želim, a dovoljno je i onih koji će na poziv odgovoriti. Sve biram sama. Tokom života bilo je za mene i previše zainteresovanosti. Ipak, ne preko mjere, nikada me ta radoznalost nije uvrijedila. Valjda sam za prijatelje birala ljude takvog dara”.
