“Ulcinj je jedina primorska opština u Crnoj Gori koja koristi Egalizacioni fond (za nerazvijene opštine) i to emotivni pokliči i transparenti ekoloških i partijskih aktivista ne mogu promijeniti”, ukazao je Bojović.
Kako je saopštio, prije bilo kakve rasprave, važno je znati nekoliko činjenica:
-Država Crna Gora posjeduje 14 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže – što čini čak 70 odsto ukupne površine. Taj prostor je potpuno neiskorišten, za razliku od same plaže koja „živi” samo tri do četiri mjeseca godišnje.
-Do Ulcinja se ljeti putuje i do tri sata, zbog nedostatka adekvatne saobraćajne infrastrukture – bilo da dolazite s granice ili iz pravca najbližih aerodroma.
-Zaleđe je decenijama pretvoreno u divlju deponiju, zatrpano čvrstim i komunalnim otpadom, kroz koje slobodno lutaju stada krava.
-Bojana, koja omeđava zaleđe, prima fekalne i industrijske ispuste, ne samo iz Ulcinja, već i iz susjedne Albanije.
-Erozija rijeke Bojane direktno ugrožava obalu i samu Veliku plažu.
-Ulcinj nema osnovnu infrastrukturu: ni kolektor, ni savremene saobraćajnice, ni aerodrom, ni bolnicu – ništa što bi omogućilo normalno funkcionisanje, a kamoli održiv turizam.
-Grad je devastiran u posljednje tri decenije, kroz neuspjele privatizacije i nekontrolisanu gradnju.
-Tender za zakup plaža pokazao je da su najveći interes pokazali zakupci bliski lokalnim političkim strukturama – koje se u prethodnim godinama nijesu istakle po savjesnom upravljanju.
Bojović je istakao da Ulcinj više nema luksuz da čeka.
“Ovakvo stanje jasno ukazuje da predhodne generacije i vlasti Crne Gore i Ulcinja nisu uspjele ni približno uspješno da gazduju svojim resursima. Potrebna je ozbiljna planska priprema, ulaganja, ali i odgovorni ljudi da ih sprovedu”, kategoričan je Bojović.











