On je istakao da se u takozvanoj ekološkoj rekonstrukciji rade nepotrebne stvari, dok se ključni ekološki problemi i ne dotiču, kao što su deponija šljake i pepela sa spoljašnjim transportom.

„Ta deponija je prava ekološka bomba, a prašina koja zasipa okolinu predstavlja samo jedan od manjih problema u poređenju s onim što se sve može desiti“, ocijenio je Vukašinović u razgovoru za “Dan”.

Prema njegovim riječima, da je bilo koja inspekcija radila svoj posao, TE Pljevlja bi morala biti zaustavljena još prije deset godina zbog ozbiljnih kršenja pravila tehničke eksploatacije.

„Novu deponiju i novi sistem transporta niko ne pominje, a nastavlja se odlaganje i izvode se nekakvi radovi na rekultivaciji na postojećoj lokaciji – mimo svih pravila i bez validne tehničke dokumentacije. Sve to se radi isključivo kako bi se nekome omogućila enormna zarada, po cijenama koje su i do deset puta veće od realnih. Sipaju se desetine, možda čak i stotine miliona, i izvode se potpuno nepotrebni zahvati. Preko sredstava informisanja, diletanti nas ubjeđuju kako će se time riješiti ekološki problemi i povećati sigurnost Termoelektrane, što apsolutno nije tačno – ni jedno ni drugo. I to se argumentovano može dokazati u svakoj ozbiljnoj analizi“, kazao je Vukašinović, koji je bio i izvršni direktor TE Pljevlja.

On pita stručnjake zašto se radi rashladni toranj, gradi startna kotlarnica i izbacuje pola kotla, uključujući i one djelove koji su već ranije zamijenjeni.

„Sve to košta enormno mnogo novca, a potpuno je nebitno jer se tim zahvatima ne rješava nijedan ključni problem. A cijena – desetine miliona eura“, tvrdi Vukašinović.

Istakao je da je toplifikacija, koja se trenutno realizuje, još gori i potpuno promašen projekat.

„Toplifikacija iz Termoelektrane treba da se radi kako bi se iskoristila otpadna energija – para koja je već obavila rad na turbini – i time smanjila cijena grijanja. Međutim, ovdje se realizuje startna kotlarnica i koristi se živa para, čija će proizvodnja biti izuzetno skupa, što će enormno povećati cijenu grijanja za krajnje potrošače. Ako se već gradi startna kotlarnica, pa valjda je i nepismenima jasno da je tu kotlarnicu trebalo graditi bliže gradu, kako bi se izbjegli milionski troškovi za izgradnju cjevovoda. Poseban apsurd je to što se sa realizacijom projekta krenulo od cjevovoda, a ne od izvora toplote. Kada pravite kuću, gospodo, odakle počinjete? Od temelja, a ne od krova“, istakao je Vukašinović.

Kreatore projekta ekološke rekonstrukcije pita i da li znaju da je radni vijek TE Pljevlja 40 godina i da je taj rok istekao.

„Zbog toga je prvo trebalo uraditi procjenu preostalog radnog vijeka Termoelektrane, koja bi pokazala šta je potrebno remontovati i koliko godina bi nakon toga još mogla da radi. Tu procjenu je morala da izradi relevantna institucija. Tek nakon toga se mogla donijeti odluka o tome kakva ekološka rekonstrukcija je potrebna i u kom obimu“, ukazuje ovaj inženjer mašinstva.

On smatra da se višedecenijsko uništavanje Elektroprivrede nastavlja, iako je to jedina preostala strateška vrijednost koju Crna Gora ima.

„Odgovorni iz Elektroprivrede uvjeravaju nas da struja neće poskupjeti naredna tri mjeseca. Ali, da li su svjesni da ćemo sa ovakvom poslovnom politikom na kraju ostati u mraku? Nastavlja se uništavanje koje su odavno započeli njihovi prethodnici. Jedni o drugima govore sve najgore, a naša tragedija je u tome što su – i jedni i drugi – u pravu. Bez vizije, bez strategije, bez znanja i bez iskustva, poslovna politika koja se vodi u Elektroprivredi je srljanje u propast. Niko i ne pominje kako treba koncipirati elektroenergetski sistem nakon izlaska iz pogona Termoelektrane Pljevlja – a to se može desiti već sjutra. Pogledajte kako je do sada sve bilo skladno koncipirano – sa izvorima koji su se međusobno dopunjavali i time obezbjeđivali stabilnost i sigurnost sistema“, zaključio je Vukašinović.

Treća faza ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja počela je 1. aprila, kada je obustavljen rad energetskog objekta, i trajaće do 15. novembra.