Uprkos savjetima ljekara da nakon 38 dana provedenih u bolnici zbog obostrane upale pluća provede najmanje dva mjeseca u oporavku, papa je disao samostalno, bez pomoći kisika.

Kao i tokom cijelog svog pontifikata, Franjo ni u posljednjim sedmicama života nije mirovao – nastavio je primati posjetitelje i susretati se s ljudima svih profila.

Kad se na Uskrsnu nedjelju pojavio pred vjernicima, Trg svetog Petra najprije je eruptirao u oduševljenju, da bi se potom sve utišalo.

“Draga braćo i sestre, želim vam sretan Uskrs”, rekao je papa teškim, umornim glasom. Bile su to njegove posljednje riječi u javnosti, piše BBC.

“Imali smo osjećaj da ga gledamo posljednji put”, rekao je Mauro, stanovnik Rima koji je Uskrs proveo na Trgu svetog Petra, a potom se vratio kako bi odao počast.

“Obično se čuju povici ‘Živio papa!’, ali ovaj put bilo je mnogo tiše, kao da su svi instinktivno pokazivali poštovanje prema njegovoj patnji.”

“Blagoslovio nas je, ali glas mu je bio slab”, rekao je Alberto za BBC. “Činilo se kao da nam se tim blagoslovom oprašta.”

Doktori iz bolnice Gemelli preporučili su mu potpuni odmor, ali papa, poznat po svojoj bliskosti s ljudima, teško je mogao prihvatiti miran život daleko od naroda. Odmah nakon što su mu ljekari objasnili da njegovo stanje neće biti brzo stabilizovano, Franjo je dao do znanja da želi biti u Vatikanu za Uskrs.

Za hrišćane Uskrs ima posebno značenje jer simbolizuje uskrsnuće Hrista, temeljni događaj vjere.

Prije nego što je 23. marta otpušten iz bolnice, papa je još iz bolničkog prozora mahnuvši pozdravio okupljene vjernike, a zatim se vratio u svoj dom u Domu svete Marte, skromnoj rezidenciji koju je izabrao umjesto raskošnih papinskih apartmana.

Ljekari su smatrali da će se ondje lakše i sigurnije oporavljati, daleko od rizika bolničkih infekcija.

Kako se bližio Uskrs, papa je sve više povećavao svoje aktivnosti. Primio je kralja Čarlsa i kraljicu Kamilu u Domu svete Marte, a četiri dana kasnije, na Cvjetnicu, pojavio se na balkonu pred 20.000 okupljenih vjernika, suprotno preporukama ljekara.

Ali za Franju je Uskrs bio najvažniji praznik.

Posljednjeg četvrtka, kao što je to činio i ranije, papa je posjetio zatvor Regina Coeli u Rimu.

Iako zbog zdravstvenog stanja nije mogao prati noge zatvorenicima, što je prethodnih godina činio slijedeći Hristov primjer, proveo je pola sata u susretu s pritvorenicima koji su ga dočekali pljeskom.

“Ove godine to ne mogu učiniti, ali želim vam biti blizu”, rekao je papa slabašnim glasom.

“Mi smo pravi sretnici. Spoljnji svijet ga ne može vidjeti, a mi možemo”, rekao je jedan od zatvorenika novinarima. Na odlasku iz zatvora novinari su ga pitali kako će ove godine proslaviti Uskrs. “Kako budem mogao”, odgovorio je.

I svoje je obećanje ispunio.

Na Uskrs je primio američkog potpredsjednika Džej Di Vansa i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, a potom izašao pred okupljene na Trgu svetog Petra i održao posljednji blagoslov Urbi et Orbi – Gradu i svijetu. Propovijed koju je napisao pročitao je mons. Diego Ravelli, dok je papa sjedio u tišini.

Neočekivano, papa je potom sišao na trg i provozao se među vjernicima u papamobilu, dijeleći blagoslove okupljenima, podižući ruku i blagoslivljajući djecu koju su mu vjernici približili. Bio je to posljednji put da su ga ljudi vidjeli živog.

“Nisam bio srećan gledajući ga. Vidjelo se da pati”, rekao je Alberto. “Ali bila mi je čast vidjeti ga posljednji put.”

Papa Franjo preminuo je rano ujutro u ponedjeljak, u svom domu u Domu svete Marte, jednostavnoj rezidenciji koju vode časne sestre i u kojoj je tokom cijelog pontifikata živio među običnim ljudima.

Dva i po sata nakon njegove smrti kamerlengo je službeno objavio vijest.

Vatikan je kasnije potvrdio da je papa preminuo od posljedica moždanog udara i nepovratnog zatajenja srca.

Franjo nikada nije želio živjeti u raskoši tradicionalnih papinskih apartmana.

Od početka je govorio da želi biti među ljudima. “Da živim sam, u izolaciji, to mi ne bi koristilo”, rekao je tada, prenosi Index.