Predstavnica Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore, Irena Rakočević, ukazala je na ozbiljnost višestruke i višesektorske diskriminacije, koja, kako je istakla, podriva temelje osnovnih ljudskih prava, a naročito kada su u pitanju djeca s invaliditetom.

„Razvoj koncepta najboljeg interesa djeteta podrazumijeva obavezu društva da svakom djetetu, u skladu sa njegovim mogućnostima, omogući pravo i šansu za rast i razvoj“, kazala je Rakočević na konferenciji o zabrani višestruke i višesektorske diskriminacije lica s invaliditetom, koju je organizovalo Nevladino udruženje (NVU) Zračak nade.

Istakla je da je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava već prepoznalo značaj intersekcijske diskriminacije i uvrstilo je u predlog zakona koji se očekuje u skupštinskoj proceduri.

„Ovim zakonskim izmjenama predviđa se i mogućnost krivičnih sankcija u slučajevima intersekcijske diskriminacije. Nije samo važno da intersekcijska diskriminacija bude prepoznata zakonom, već da u konkretnim slučajevima bude i sankcionisana. To je suština izmjena opšteg zakona o zabrani diskriminacije“, kazala je Rakočević.

Ukazala je i na važnu ulogu projekata poput ovog koji realizuje NVU „Zračak nade“, jer, kako je navela, upravo oni pokazuju koliko je potrebno podizati svijest lokalnih zajednica i svih relevantnih institucija.

Osvrnula se i na problematiku diskriminacije djece iz ranjivih grupa, navodeći da je važno govoriti i o djeci romske populacije sa invaliditetom.

„Oni su višestruko ranjivi, a o njihovom položaju se, nažalost, i dalje vrlo malo govori. Zato apelujem da upravo to bude tema budućih politika i dijaloga“, rekla je Rakočević.

Pozvala je sve aktere da nastave zajednički rad na prepoznavanju, suzbijanju i sistemskom rješavanju problema intersekcijske diskriminacije.

Predstavnica NVU “Zračak Nade”, Sanela Žiga, kazala je da projektom „Pravo na život u zajednici bez diskriminacije“, koji realizuje to udruženje u partnerstvu sa organizacijom Oaza iz Bijelog Polja, žele da smanje diskriminacije prema licima s intelektualnim invaliditetom kroz uspostavljanje adekvatne podrške za njihovo samostalno uključivanje u život zajednice, kao i obuku stručnih radnika za pružanje podrške osobama sa intelektualnim invaliditetom u oblasti samozastupanja.

“Direktni korisnici projekta bile su 32 osobe sa intelektualnim invaliditetom iz Pljevalja i Bijelog Polja, 15 stručnih radnika koji su prošli obuke, kao i 20 predstavnika lokalne samouprave, institucija, NVO sektora i resornih ministarstava. Indirektno, projekat je obuhvatio oko 150 roditelja i članova porodica lica s invaliditetom, kao i djecu i mlade sa smetnjama u razvoju”, rekla je Žiga.

Predstavnica NVO „Oaza“ Rasema Hekalo istakla je važnost aktivnosti koje su bile fokusirane na osposobljavanje mladih i osoba sa intelektualnim invaliditetom da razviju principe samozastupanja i da shvate da mogu i treba da se zalažu za sebe i svoju grupu.

Predstavljajući rezultate istraživanja stepena diskriminacije djece, mladih i odraslih lica sa invaliditetom u ruralnom području u Opštini Pljevlja, Lejla Kalajdžija iz udruženja Zračak nade kazala je da podaci potvrđuju ono sa čim se ova populacija svakodnevno suočava – višestruku isključenost i diskriminaciju u gotovo svim oblastima života, posebno na ruralnim područjima opštine Pljevlja.

Kazala je da prema podacima iz izvještaja, čak 83 odsto ispitanika nema vrtić u krugu od tri kilometra, a 56 odsto nema pristup osnovnoj školi.

„Mnogi su morali napustiti svoje zajednice i školovati se u resursnim centrima daleko od kuće. Iako svi ispitanici imaju potrebu za personalnim asistentima, nijedna takva usluga nije dostupna u opštini Pljevlja. Jedini oblik organizovanog prevoza obezbjeđuje sama NVU „Zračak Nade“ i Dnevni centar, ali je i dalje 79 odsto ispitanika bez pristupačnog prevoza“, rekla je Kalajdžija.

Ukazala je da je zabrinjavajuće i da niko od ispitanika nema pristup defektolozima, logopedima i psiholozima u lokalnim zdravstvenim ustanovama, a da se fizikalne terapije svode na povremene tretmane u Igalu.

„U oblasti zapošljavanja, nijedan ispitanik stariji od 21 godine nije zaposlen, a svi su naveli da bi im za rad bilo neophodno obezbijediti asistente, pristupačan prevoz i mogućnosti prekvalifikacije“, navela je Kalajdžija.

Govoreći o zaključku, Kalajdžija je kazala da su osobe sa invaliditetom koje žive u ruralnim područjima Pljevalja diskriminisane u gotovo svim aspektima života.

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda OMBUDSMAN, Nerma Dobardžić, istakla je da su osobe sa invaliditetom i dalje među najranjivijim grupama koje se suočavaju sa sistemskom diskriminacijom i višestrukim preprekama u ostvarivanju svojih prava.

„Konvencija UN o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala 2009. godine, zasniva se na modelu ljudskih prava. Međutim, u praksi i dalje dominira medicinski i funkcionalni pristup invaliditetu, što mora biti promijenjeno“, naglasila je Dobardžić.

Ona je ukazala na brojne oblasti u kojima su osobe sa invaliditetom suočene sa diskriminacijom – od pristupa obrazovanju i zapošljavanju, do socijalne i zdravstvene zaštite, naglašavajući da se svakodnevno javljaju i nove barijere.

„Potrebno je hitno okončati proces donošenja Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja invaliditeta i uspostaviti registar lica sa invaliditetom. Organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom moraju biti aktivno uključene u ovaj proces“, poručila je Dobardžić.