Presudu je izrekao sudija Višeg suda u Podgorici Ivan Perović.

Sud je prihvatio jasan i precizan iskaz koji je žrtva dala u istrazi pred Višim državnim tužilaštvom navodeći da joj je M. J. u zoru oko 5.30 časova 16. aprila prošle godine prišao na šetalištu pored mora i otpratio do Slovenske plaže.

Kada je djevojka krenula u more da se kupa, M. J. je krenuo za njom i pokušao da je poljubi u usta.

Na njene molbe da prestane nije reagovao.

Optuženi je privukao ka sebi i počeo da dodiruje njene grudi zbog čega ga je ona odgurnula.

M. J. se u jednom trenutku našao iza nje, uhvatio je za kosu, zavukao joj ruku u donji dio veša i zagnjurio joj glavu u vodu.

Kada je djevojka uspjela da izađe iz vode, optuženi je od nje tražio da ide sa njim, govoreći joj da mora biti dobra i poslušna inače će imati problema.

Kada je tokom te iznuđene ,,šetnje“, djevojka sjela na stepenice kod Pošte, on je u jednom trenutku podigao, insistirajući da nastave, pri čemu je žrtva iz straha i dalje pratila njegove instrukcije po pitanju kretanja.

Kada su stigli do stambene zgrade broj 23, u Ulici Dositejevoj, M. J. je djevojku uhvatio za kosu i ugurao u obližnji prolaz gdje je oborio na koljena, uz prijetnje da će imati problema ako ga oralno ne zadovolji.

U narednom trenutku optuženi je djevojku prebacio preko zidića kada je ona počela da vrišti i doziva pomoć.

Njeno zapomaganje čuli su stanari zgrade. Pošto su upalili svjetla, a jedan od njih izašao iz stana M. J. je pobjegao.

Prema navodima presude, tokom suđenja utvrđeno je da je optuženi M. J. bio svjestan da prema oštećenoj primjenjuje silu i prijetnju napadom na život i tijelo da bi je prinudio na čin izjednačen sa obljubom.

U presudi se pojašnjava da se sila koju je primjenjivao M. J. ogledala u ,,tome što je nasilno, mimo njene volje, izvukao iz vode, što je mimo njene volje dok su hodali držao za ruku i usmjeravao kuda da ide, namećući joj sopstvenu volju da se mora kretati kuda on hoće, te u tome što je istu hvatanjem za kosu oborio na tlo, privlačeći njenu glavu svom međunožju“.

Prijetnje optuženog prema žrtvi, po ocjeni suda, ogledaju se u tome što je dok su hodali govorio djevojci da mora da ga sluša ili će imati problema.

“Te se riječi u kontekstu cijele ove situacije jedino mogu tumačiti kao stavljanje u izgled zla koje će joj on nanijeti atakovanjem na njen život ili tijelo ako ne bude radila ono što on traži, kao što je prijetnja i kada joj govori da će imati problema ako ga oralno ne zadovolji, što je očito i htio kako bi uticao na oštećenu da mu ne pruža otpor, pa je jasno da je isti djelovao sa direktnim umišljajem”, navodi se u presudi.

Sud je prilikom odlučivanja imao u vidu i da je žrtva fizički mnogo slabija od optuženog, da je ona u stranoj državi, da se sve ovo dešava u ranim časovima kada gotovo i da nema prolaznika čije bi je prisustvo moglo spasiti.

“Optuženi je njenim izvlačenjem iz vode već pokazao sopstvenu violentnost. Jasno je da je njegovo ponašanje bilo podobno da kod žrtve proizvede strah većeg obima, što objašnjava izostanak nekog žustrijeg, silovitijeg otpora oštećene”, zaključuje se u presudi.

M. J. se pred sudom branio da je odnos između njega i žrtve bio dobrovoljan.

Kako je saopšteno iz Višeg suda, u petogodišnu zatvorsku kaznu M. J. će se uračunati i vrijeme koje je proveo u pritvoru nakon što je uhapšen 20. aprila prošle godine.