Reagovanje prenosimo u cjelosti:
U Crnoj Gori je zabilježen događaj koji izaziva zabrinutost zbog mogućeg uticaja na političku stabilnost i međuetničke odnose. U opštini Berane, otkriven je spomenik Pavlu Đurišiću, ličnosti čija istorijska uloga i nasljeđe izazivaju duboke podjele u javnosti.
Otkrivanje spomenika Pavlu Đurišiću otvara važno i osjetljivo pitanje odnosa prema istorijskim ličnostima čije djelovanje izaziva duboko podijeljena mišljenja u crnogorskoj javnosti. Za dio građana, njegovo ime simbolizuje vojničku hrabrost i borbu za nacionalnu ideju; za druge, ono nosi bolno nasljeđe kolaboracije i zločina koji su ostavili tragične posljedice u periodu Drugog svjetskog rata.
U društvu koje teži pomirenju, međusobnom uvažavanju i afirmaciji Crne Gore kao države svih njenih građana – bez obzira na vjeru, naciju, porijeklo ili političko opredjeljenje – javne odluke koje se tiču istorijskog pamćenja moraju se donositi sa najvećom pažnjom, odgovornošću i sviješću o mogućim posljedicama.
Ne može se osporiti pravo bilo kojem građaninu da poštuje ličnosti koje smatra važnim za svoj identitet. Ali se isto tako ne smije zanemariti obaveza da se sačuva mir, stabilnost i građanski karakter zajednice. Politički akteri koji zagovaraju i podržavaju postavljanje ovakvih spomenika moraju biti svjesni svoje odgovornosti da ne podstiču mržnju, podjele i međuetničke tenzije. Crnoj Gori nije potrebna nova podjela, niti istorijski revizionizam koji može ugroziti suživot različitih zajednica u našoj zemlji.
U tom smislu, smatram da je nužno da Ministarstvo kulture i medija preispita okolnosti pod kojima je ovaj spomenik podignut, imajući u vidu javni interes i potrebu za očuvanjem društvenog sklada. Kao član pokreta Evropa sad, poštujem i dijelim stav pokreta da ovaj događaj nije bio prethodno usaglašen sa partijom na državnom nivou i da kao takav ne odražava programska načela i vrijednosne pozicije koje baštinimo – među kojima su evropske vrijednosti, međuvjerski i međuetnički mir, kao i građanski identitet države.
U današnjem vremenu, najmanji je problem stati na jednu ili drugu stranu. Još je lakše izazvati podjele i produbiti konflikt. Ono što je istinski teško – ali i najvažnije – jeste graditi mostove: mostove mira, međusobnog razumijevanja, saradnje i zajedničkog napretka.
Crnoj Gori, kao i cijelom regionu, potrebna je budućnost zasnovana na povjerenju, dijalogu i uzajamnom poštovanju. Potrebni su ljudi i politike koje će smirivati, a ne raspirivati. Nema nikakve potrebe, niti koristi, od izazivanja novih mržnji i podjela – bilo kroz pravosudne ili simboličke poteze.
To ne znači da ne treba razgovarati o važnim i osjetljivim temama, već da ih treba voditi s pažnjom, razumijevanjem konteksta i sviješću o tome koliko je štete već naneseno ovom regionu u prethodnim decenijama. Imamo obavezu da izgradimo društva u kojima će se razlike poštovati, a ne zloupotrebljavati.
