Istraživači sa Bostonskog koledža u Sjedinjenim Državama (SAD) pratili su četiri ključna pokazatelja: sagorijevanje na poslu, zadovoljstvo poslom, i fizičko i mentalno zdravlje u 141 kompaniji u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), Australiji, Kanadi, Irskoj i na Novom Zelandu.

„Otkrili smo velika poboljšanja u pogledu blagostanja radnika”, kaže Ven Fan, glavna autorka studije za BBC.

„Kompanije su zabilježile rast produktivnosti i prihoda. Posle pilot-projekta, 90 odsto firmi koje su u njemu učestvovale odlučilo je da nastavi da primjenjuje četvorodnevnu radnu nedjelju”, objašnjava.

Ovi nalazi se podudaraju sa sve većim brojem istraživanja koja otkrivaju da je četvorodnevna radna nedjelja povezana sa boljim zdravljem, ravnotežom između privatnog i poslovnog života i porastom ukupnog zadovoljstva životom.

Ova studija je sprovedena poslije nedavnog istraživanja koje je pokazalo da dugo radno vrijeme može da promijeni strukturu mozga.

Ako su zdravstvene koristi toliko očigledne, šta nas onda koči?

Kultura prekomjernog rada

Kina je poznata po radnoj kulturi „996″, koja podrazumijeva radno vreme od devet sati ujutro do devet uveče, šest dana u nedjelji.

U Indiji, zaposleni u tehnološkim i finansijskim sektorima koji brzo rastu se često suočavaju sa neumoljivim pritiskom da rade dugo i u neobičajeno vrijeme da bi ispunili zahtjeve.

„U zemljama poput Kine, Indije, SAD-a, i UK-a čast je provoditi mnogo sati na poslu”, kaže profesorka Ven.

Prekovremeni rad je u Japanu toliko uobičajen da čak postoji i riječ za smrt uslijed prekomjernog rada – karoshi.

„U Japanu, rad nije samo posao, to je skoro kao društveni ritual”, objašnjava Hiroši Ono, stručnjak za tržište rada i radnu kulturu u toj zemlji.

„Ljudi dolaze rano ujutru i ostaju do kasno, čak i kada nema stvarnog posla, samo da pokažu posvećenost. To je svojevrsna predstava. Kao u borilačkim vještinama, postoji pravilan način kako se nešto radi”.

On objašnjava da je ovakvo ponašanje podstaknuto zajedništvom u Japanu.

“Postoji snažna stigma prema onima koji se švercuju na poslu. Ako neko počne da uzima slobodne dane petkom, drugi će se pitati ‘koji je razlog što može da ne dođe na posao danas?'”.

Ono što mnogima djeluje nevjerovatno jeste da se čak i zakonom propisane pogodnosti, kao što je porodiljsko odsustvo za očeve, u Japanu rijetko koriste.

„Muškarci mogu da uzmu i do godinu dana odsustva, ali vrlo malo njih to radi jer ne žele da opterete kolege”, kaže Ono.

Ipak, profesorka Ven Fan smatra da probni projekti poput njenog polako počinju da mijenjaju pogled na posao, čak i u sredinama u kojima postoji ukorijenjena tradicija prekomjernog rada.

Na Islandu danas skoro 90 odsto ljudi radi skraćeno radno vrijeme ili ima zakonsko pravo da skrati radnu nedjelju.

Pilot-projekti su sprovedeni ili su u toku u više zemalja, među kojima su Južnoafrička Republika, Brazil, Francuska, Španija, Dominikanska Republika i Bocvana.

Ranije ove godine, Tokio je počeo pilot-projekat četvorodnevne radne nedjelje za državne službenike.

Sličnu inicijativu za državne službe tokom ljeta je nedavno pokrenuo i Dubai.

Južna Koreja će od oktobra 2025. početi da testira radnu nedjelju od 4,5 dana u 67 kompanija.

Neusklađen poslovni i privatni život

„Od pandemije korona virusa, sve više ljudi osjeća da im posao i život nisu usklađeni. I taj trend ne može da se preokrene”, kaže Karen Lou, izvršna direktorka organizacije 4 Day Week Global.

Njena organizacija pomaže kompanijama širom svijeta, od Brazila do Namibije i Njemačke, da ispitaju model četvorodnevne radne nedjelje.

Jedan od najvećih uspjeha njene organizacije je policijska uprava u gradu Goldenu, u američkoj saveznoj državi Koloradu, koja ima 250 zaposlenih.

Od uvođenja četvorodnevne radne nedjelje, troškovi prekovremenog rada smanjeni su za skoro 80 odsto, a broj otkaza zaposlenih se prepolovio.

„Ako može da funkcioniše u policijskoj upravi, gdje posao podrazumijeva patroliranje, rad na terenu i reagovanje u hitnim i vanrednim situacijama, onda može da djeluje svuda”, kaže Lou.

„Kada smo 2019. godine počeli prvi pilot-projekat, samo nekoliko kompanija je bilo zainteresovano.

„Sada ih ima na hiljade. Dokazi postoje, ali ono što nedostaje jeste razumijevanje”.

Lou kaže da je česta zabluda da kraća radna nedjelja znači i manju produktivnost.

U praksi se često događa suprotno, kaže ona.

Kompanija Majkrosoft u Japanu je 2019. godine ispitivala četvorodnevnu radnu nedjelju i zabilježila 40 odsto veći prihod po zaposlenom u poređenju sa prethodnom godinom.

Ipak, kompanija je odlučila da ovu promjenu ne uvede trajno.

Karen Lou kaže da je situacija u velikim kompanijama mnogo složenija, jer imaju više odjeljenja i posluju u različitim zemljama i vremenskim zonama.

U studiji profesorke Ven, produktivnost je uglavnom ostala na istom nivou zato što su kompanije smanjile obim manje bitnih aktivnosti i zadataka.

Umjesto bespotrebnih sastanaka, dogovori su obavljani telefonom ili porukama.

Još jedna česta zabluda, dodaje Lou, je da zaposleni moraju da rade mnogo napornije da bi nadoknadili slobodan dan.

„Ključ nije u tome da se pet radnih dana sabije u četiri, već da se manje rasipa vrijeme. Pošto sada vještačka inteligencija automatizuje veliki broj zadataka, još lakše možemo da utvrdimo takve neefikasne aktivnosti”, objašnjava ona.

Zdravstvena intervencija koja daje rezultate

Uvođenje četvorodnevne radne nedjelje nije bila samo mala promena na radnom mjestu, već spas, tvrdi Čarl Dejvids, direktor savjetovališta na Univerzitetu u Stelenbošu u Kejptaunu, u Južnoafričkoj Republici.

Njegov tim pruža psihološku podršku više od 30.000 studenata i kaže da je prije uvođenja ove promjene, osoblje bilo iscrpljeno.

„Stopa izostanaka sa posla je bila visoka. Ljudi su stalno javljali da su bolesni, ali ne zato što su lijenji, već zato što su jedva preživljavali. Nisu više imali snage”, kaže on.

Južnoafrička Republika je jedna od zemalja koje bilježe najveći nivo mentalnog stresa u svijetu.

Čarlov tim od 56 zaposlenih bio je emotivno iscrpljen zbog stalnih razgovora o traumama i problemima, velikim brojem studenata koji su koristili njihove usluge i nedostatka resursa.

Odlučio je da probno uvede četvorodnevnu radnu nedjelju, uprkos otporu višeg rukovodstva i skepticizmu sopstvenog tima.

„Mislili su da to nikada neće uspjeti, ali jeste i rezultati su bili izvanredni”, kaže on.

U godini prije sprovođenja pilot-projekta, tim je ukupno imao 51 dan bolovanja.

Tokom šest mjeseci četvorodnevne radne nedjelje, taj broj je pao na samo četiri dana zdravstvenog odsustva.

Zaposleni su prijavili da su bolje spavali, imali više fizičkih aktivnosti i mogućnosti da se bave hobijima.

„Vikende su provodili sa porodicom, umjesto da obavljaju zaostale kućne poslove”, kaže Čarl.

„Mislio sam da će većina njih taj slobodan dan iskoristiti da rade privatno i dodatno zarade, ali je samo jedan zaposleni to uradio”, dodao je.

Čarl vjeruje da je poboljšano blagostanje zaposlenih dovelo i do boljeg obavljanja posla.

„Bili su usredsređeniji na posao i imali su više empatije, a to se neposredno odrazilo na kvalitet brige o studentima”, dodaje.

Nije univerzalno rješenje

Ipak, ovakvu promjenu nije izvodljivo primeniti svuda.

„Veoma važni su struktura privrede zemlje i stepen njenog razvoja”, kaže profesorka Ven Fan.

„U Africi, mnogi rade u poljoprivredi, rudarskom ili neformalnom sektoru. Za takve slučajeve još se ne razmatra uvođenje fleksibilnog rada”, dodaje Karen Lou.

Teže je i drugačije organizovati niskokvalifikovane poslove i one koji se ručno obavljaju, a poslodavci u tim sektorima često nastoje da maksimizuju dobit, a ne da razmatraju promjenu radnog vremena, kaže Lou.

Međutim ima izvjesnih pomaka.

Studija profesorke Ven obuhvatila je i kompanije u građevinskoj industriji, proizvodnji i ugostiteljstvu, i neke od njih su prijavile pozitivne rezultate.

„Model može da funkcioniše u raznim sektorima, ali ne bih željela da ga predstavim kao rješenje za sve.

„To nije univerzalna formula”, kaže ona.

Promjene pokreću mladi

Stručnjaci su saglasni da su mlađe generacije najveći pokretači ove promjene.

Istraživanje sprovedeno širom svijeta 2025. godine pokazalo je da je prvi put u istoriji ravnoteža između privatnog i poslovnog života bila najvažnija i ispred zarade.

U Južnoj Koreji, mnogi mladi radnici kažu da bi pristali na manju platu u zamjenu za kraću radnu nedjelju.

„Vidimo sve veći otpor među mlađim generacijama. Oni imaju suštinski drugačije shvatanje svrhe rada i onoga šta žele od života”, kaže profesorka Ven.

Pokreti, poput masovnih otkaza posle pandemije korona virusa (uglavnom u SAD-u), „tihog otkaza” (odbijanje zaposlenih da rade više od onoga što je strogo neophodno) i trenda u Kini poznatog kao tang ping (odbacivanje društvenog pritiska za prekomjeran rad i nemanje velikih poslovnih ambicija) pokazuju da mladi radnici nalaze načine da iskažu nezadovoljstvo i odbace kulturu sagorijevanja na poslu, ukazuje.

Ove promjene bi vremenom mogle da preoblikuju radne norme.

Hiroši Ono već vidi određene promjene u Japanu.

„Porodiljsko odsustvo sada koristi 30 odsto muškaraca u Japanu, a ranije je to bilo gotovo nezamislivo. To pokazuje da ljudi sve više prioritet daju sopstvenom blagostanju”, kaže on.

Karen Lou je saglasna.

„Prvi put, zaposleni zaista počinju da pružaju otpor i što su mlađi, to više zahtijevaju promjene”, kaže ona.

Ona vjeruje da se stvara zamajac.

„Pandemija korona virusa je poslužila kao prva prekretnica. Nadam se da će sljedeća biti četvorodnevna radna nedjelja”; zaključuje.