Istraživanja pokazuju da djeca najviše gledaju te kratke video sadržaje, a koliko su oni opasni za njihov razvoj, objasnila je psihoterapeut, Snežana Anđelić, istakavši da djeca primaju taj stimulans, koji je jednostavan, lako ga zapampte,jer on ima jednu dinamiku i lako se za njega zalijepe.

“To nije stimulans koji će im pomoći u rastu, razvoju, da nešto nauče. Oni će to ponavljati, konzumirati određene stvari, bez ikakvog sadržaja koji je stimulativan za njihov psihofizički razvoj. I to je ono što je jako opasno za djecu, posebno u ranom razvoju. To predstavlja veliku opasnost za razvoj njihove intiligencije, da djeca ne dobijaju dovoljno izazova kako bi stalno osvajali svijet u kome žive. Danas smo se sveli na to da je sav sadržaj na nivou zadovoljstva”, rekla je psihološkinja.

Ovi sadržaji pripadaju takozvanim “brejnrot” sadržajima. Brejnrot se definiše kao propadanje mentalnog stanja osobe, kao posljedica prekomerne konzumacije sadržaja koji se smatra ili intelektualno neizazovnim.

„Ti sadržaji su jako opasni, svima nama trebaju izazovi, a posebno djetetu u razvoju, jer malo dijete treba svakodnevno da ima neke izazove, jer se tako razvija i stiču neka iskustva. To sve nije samo povezano sa mentalnim, to su psiho-fizički, socijalni elementi koji djetetu prave izazove da uspostave kontakt sa drugom djecom, da prevaziđe konflikt, to je stimulan za dječiji razvoj”, rekla je psihoterapeutkinja.

Da li je “Brain rot“ medicinska dijagnoza

„Ona još nije uvedena kao medicinska dijagnoza, ali smatram “Brain rot“,velikom opasnošću i dijagnozom, jer ako svoje dijete hranite tim sadržajima, imaćete dijete koje je zarđale inteligencije, koje se neće socijalno i intrlektualno razvijati sa svojom generacijom. Stalno djecu stavljamo pred novi izazov, kako bi oni napredovali“, rekla je psihološkinja.

Ističe da djeca nemaju svijest o tome šta je besmisleno, a šta ne, uzimaju šta im prija i šta drugi rade. Oni nemaju analizu da li je nešto za njih dobro, ili konstruktivno, pa granice postavljaju granice u konzumiranju sadržaja.

“Roditelji ne mogu danas da podnesu dječji plač, a mi treba da prihvatimo odvikavanje koje je stresno, ali bez toga nema napretka“, navela je psihološkinja.

Istraživanje je pokazalo da je izašla informacija prije par mjeseci da je već beba od šest mjeseci postala zavisna o telefonu, da bi jela ona je morala da dobije telefon.

“Kad prepoznate da vaše dijete insistira da traži telefon za bilo koju aktivnost koju će raditi, da ne može bez toga, da kad mu ukinete telefon da se oseća jako uznemireno, ljuto, da se baca, da vrišti, da ne može da se smiri, znači da je dijete već razvilo zavisnost. Ako vi dijete ne možete da nahranite bez telefona, vi već imate vrlo ozbiljan problem”, rekla je Snežana Anđelić.

Navodi da nikada ne treba hraniti djecu uz telefon. To je najveća greška koju možete da napravite. To djeluje super, dijete je jelo, svi smo srećni, a u stvari ne vidite da ste uništili samoregulaciju, da dijete jede potpuno nesvjesno svog tijela, toga da li je sito, nije sito, nego da to radi mehanički zato što mu je mozak i svest na potpuno nekom drugom nivou. Tako da to je prva velika opasnost. Zato i kažemo” brejn rot”, truljenje mozga.

Brejnrot se definiše kao propadanje mentalnog stanja osobe, kao posledica prekomerne konzumacije sadržaja koji se smatra ili intelektualno neizazovnim. Da li je to medicinska dijagnoza? Kako se medicinski objašnjava ta stalna težnja za instant-zadovoljstvima koje nam daju kratki video sadržaji?

“Ukoliko ne ukinete te stvari i puštite djecu da budu djeca, to znači prvo fizička aktivnost, jako puno fizičke aktivnosti, trčanje, jurcanje, bacanje, skakanje, sportovi, socijalne vještine, kontakt sa drugom djecom, pa pustite ih i nek se svađaju, nek se raspravljaju, neka šta god, samo da imaju tu interakciju sa djecom, a treće, treba im stalno nuditi knjige, igre, sadržaj koji će pospešiti njihov psihološki razvoj”, rekla je psihološkinja Snežana Anđelić.