Broš od dobrotske čipke je odnio prvo mjesto u konkurenciji od 18 suvenira muzejskih kuća iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Grčke, Hrvatske, Rumunije, Slovenije i Srbije. Žiri je u odluci naveo da broš “transformiše zaštićeno nasljeđe u moderan svakodnevni predmet bez gubitka kulturne dubine i da je savršena ravnoteža tradicije, ljepote i praktičnosti”.

Crna Gora je zaštitila vještinu izrade dobrotske čipke 2013. kao nematerijalno kulturno dobro i autentično tradicionalno umijeće žena tog kraja.

Na jednom od suvenira, koji je izrađen od dobrotske čipke (vez), je motiv crne topole. To najstarije kotorsko drvo vjekovima živi na Pjaci od Kina. Smatra se da je crna topola posađena 1667. godine.

Kotorske vlasti su crnu topolu zaštitile kao spomenik prirode 2020. Stablo je visoko 17 metara, obim debla je 510 centimetara.

Način izrade dobrotske čipke, iglom i koncem, žene iz Boke Kotorske su prenosile s koljena na koljeno. Posljednjih decenija to znanje i vještinu prenosi Kotoranka Nadežda Radović polaznicama radionica, koje organizuju kotorski Muzeji, na kojima su i nastale minijature od čipke za muzejske suvenire.

Ona za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je toj tradicionalnoj vještini podučila preko 50 žena.

Direktorica kotorskih Muzeja Dušica Ivetić ističe da je nagrađeni broš od dobrotske čipke dio suvenirske linije “Ponesi nasljeđe”.

Ta muzejska linija, kaže Ivetić, između ostalog ima za cilj edukaciju i stvaranje snažnije veze između lokalne zajednice i kulturnog nasljeđa.

Brzina izrade jedne minijature od dobrotske čipke zavisi od umijeća vezilje, objašnjava Radović. Kaže da su njoj potrebna tri dana za izradu jedne minijature.

Specifičnost izrade dobrotske čipke (ručni rad) je da vezilja ne koristi iglu sa kukicom (heklica) već običnu iglu za ručno šivenje. Po platnu se ne veze vrhom igle, kako je uobičajno, nego ušima (dio igle kuda se provlači konac) i koncem na lanenom platnu.