Skolioza je, pojašnjava on, jedan od deformiteta kičmenog stuba, kod kog dolazi do krivljenja u stranu i niza drugih promjena – u snazi mišića i u rotaciji pršljenova, što predstavlja problem prilikom stabilizacije.

“Loše držanje jedan je od prvih znakova koji mogu ukazivati na ovaj problem. Često jedno rame bude niže, odnosno više od drugog, postoje određene asimetrije Lorencovih trouglova (prostora između unutrašnje strane ruke i bočne strane tijela), jedan kuk može biti viši od drugog, jedna strana leđa izbačenija od druge i prilikom testa preklona uočljiva je rotacija trupa”, kaže Dragović.

Tri puta češća kod djevojčica

Upozorava da sve više djece ima problema sa skoliozom, a, kako kaže, fizička neaktivnost je jedan od bitnih faktora.

“Smatra se da će dosta djece koja imaju ravna stopala kasnije imati i probleme sa kičmom”, ukazuje Dragović i napominje da istraživanja pokazuju da su djevojčice tri puta više podložne nastanku skolioze nego dječaci.

A kako nastaje taj deformitet – nije naučno dokazano.

“Obično do skolioze dovode neki mišićni disbalansi, loša postura, loše stajanje, nepravilno sjedjenje, stajanje na jednoj nozi, nošenje torbe na jednom ramenu”, nabraja fizioterapeut.

Pretpostavlja se, ističe, da krivina do 25-30 stepeni ne predstavlja problem za svakodnevno funkcionisanje.

“Ne pritiska organe i osoba može da funkcioniše bez bolova”, naglašava Dragović.

Ali, ukoliko se ništa ne radi kako bi se krivina korigovala, u fazi rasta i razvoja stanje može značajno da se pogorša.

“Kod djece, na primjer, u roku od samo godinu dana krivina može i više od 20-30 stepeni po Cobb-u da se poveća, a studije su pokazale da će kod odraslih, ako se ne vježba, skolioza da raste pola stepena do stepen godišnje”, dodaje Dragović.

Liječenje

Kada je riječ o terapiji – osnova su vježbe jačanja.

“U zavisnosti od stanja mogu se primjenjivati neke druge metode – mideri ili sprave koje služe za korekciju deformiteta”, navodi Dragović.

Šrot metoda standard je u mnogim zemljama kada je u pitanju liječenje skolioze fizikalnom terapijom.

“Nastala je u Njemačkoj, dvadesetih godina prošlog vijeka, a utemeljila je Katarina Šrot, koja je i sama imala skoliozu, na sebi je eksperimentisala… Šrot metoda podrazumijeva zauzimanje određenih pozicija korekcija kičme u kojima se potom rade vježbe disanja i kroz jačanje mišića otvaraju se slabije disajne zone”, objašnjava Dragović.

Efikasnost u liječenju skolioze, kaže, zavisi od više faktora.

“Što je deformitet veći – to je teži proces rehabilitacije. Na efikasnost utiču i godine, najbolji rezultati se postižu u periodu rasta i razvoja, jer se tada najveće promjene dešavaju, ali uspjeh se može postići i kasnije”, navodi on i napominje da to zavisi i od posvećenosti samog pacijenta vježbama.

Ako je veća krivina – preporučuje se nošenje midera.

“On se preporučuje i ako je dijete u fazi rasta i razvoja. Na primjer, ako dijete uzrasta sedam-osam godina ima krivinu od 15-20 stepeni, tada se takođe preporučuje mider, jer se u fazi rasta i razvoja koja slijedi očekuju velike promjene i može lako da dođe do pogoršanja stanja”, ukazuje Dragović.

A da li je nekad kasno za vježbe?

“Zavisi od toga kako izgleda rendgenski snimak – kolika je krivina, gdje je i kako izgledaju pršljenska tijela. Jer, ukoliko je skolioza postojala u fazi odrastanja i ako je pršljen zbog velike krvine ukrivo formiran, odnosno ima klinasti oblik, kod takvih skolioza taj pršljen diktira uspješnost samog procesa ispravljanja kičme. Ukoliko su pršljenska tijela pravilno formirana – zavisi od toga koliko je osoba uporna, koliko vježba, koliko je krivina rigidna ili nije rigidna, tako da i tu ima dosta faktora”, kaže Dragović i zaključuje da je krajnja opcija kod velikih krivina – operacija.

Ž.N.J.