“Kada se osvrnemo na 2019. godinu, vidimo sliku tržišta rada koja je bila daleko nepovoljnija nego danas. Podsjetimo se, minimalna zarada je tada iznosila svega 193 eura, a od jula 2019. bila je povećana na 222 eura. Prosječna neto zarada u Crnoj Gori kretala se oko 510–520 eura, dok su prava radnika, makar na papiru zagarantovana, u praksi često bila zanemarena. Nije se tako davno (da bi nas sjećanje potpuno izdalo) radilo za minimalac, bez plaćenih prekovremenih sati, bez poštovanja prava na nedjeljni i godišnji odmor, a nerijetko i bez doprinosa i osiguranja”, kazao je Butorović.

Prema njegovim riječima, danas – u septembru, situacija je bitno drugačija.

“Stopa nezaposlenosti iznosi 9,03 odsto, dok je prije godinu bila 11,07 odsto. To znači da smo za godinu smanjili nezaposlenost za više od 5.000 ljudi. Posebno je značajno da je preko Zavoda za zapošljavanje ove godine zaposleno više od 7.400 osoba, što potvrđuje da tržište rada funkcioniše aktivno i transparentno”, naveo je.

Ključna razlika, kazao je, nije samo u brojkama.

“Danas radnici ulaze u radne odnose sa znatno jačom zaštitom svojih prava – od plaćenog prekovremenog, preko sigurnijih ugovora, do poštovanja odmora. Minimalna zarada je sada znatno viša nego 2019. Prosječna neto plata u Crnoj Gori prema podacima MONSTAT-a za maj 2025. iznosi 1.014 eura, dok je bruto oko 1.208 eura. To znači da su prosječne zarade porasle za gotovo 500 eura u odnosu na 2019. godinu”, predočio je Butorović.

Ukazao je da, ipak, ne treba zatvarati oči pred činjenicom da su i dalje prisutni izazovi– gotovo dvije trećine nezaposlenih na Birou čeka posao duže od tri godine, a među njima dominiraju žene.

“To je polje na kojem moramo dodatno raditi. I isto tako nesporno u poređenju sa periodom od prije samo pet–šest godina, danas imamo vidljiv napredak: zarade su veće, prava su stvarna, a radnici nisu prepušteni samovolji poslodavaca. Sve u svemu, napredak je očigledan. Ne samo u statistici, nego i u svakodnevnom životu svih građana. Danas pojedinac u Crnoj Gori ima posao koji garantuje dostojanstvo i otvara perspektivu, a to je najveći kapital koji jedna država može imati”, zaključio je.