Sve ovo rezultiralo je podnošenjem prijava u policiji.

Perošević je kazala da je od početka gradnje susjednog objekta gradilište nije bilo obezbijeđeno, a materijal se prenosio kranom iznad njene kuće. Navodi da su ona i porodica godinama izloženi prašini, buci i psihičkom pritisku, a da je najteže što, kako kaže, ne mogu da dokažu da su “svoji na svome”.

“Problem je što je čoškom nekih 22 centimetra kvadratna i 25 centimetara kvadratnih, dva ćoška moje kuće, navodno na njegovom imanju. Zašto kažem navodno – iako koordinate koje trenutno postoje to potvrđuju. Koordinate su nastale kada je sa manuelnog pređeno na digitalno i ta linija može biti procenat greške, odnosno linija rapidograf. Osim toga, pola metra, za koje tvrdi da smo mi u njegovo, isto tako pokazuje na sljedećoj granici da su komšije u moje. Tako da ispada da je cijelo tlo, nacrt tla ispod moje kuće pomjeren. Kuća nije mogla biti pomjerena nacrtom”, kazala je Perošević.

Ističe da je investitoru dozvoljeno da “kupi ulicu, da prepusti terase da su iznad kuće, dozvoljeno mu je da probije gabarite i da jedan ili dva sprata ima mimo plana više.”

U ovom slučaju kaže da je od službi dobijala odgovor da investitor ima sve papire.

Ona se pita šta je sa rješenjem Osnovnog suda kojim su, kako kaže, zabranjeni radovi uređenja terena, uređenja pristupa garažama i drugi radovi koji podrazumijevaju upotrebu građevinskih mašina do izrade potpornog zida radi obezbjeđenja sigurnosti granica sa njenom parcelom  i objekata na njoj.

“Ovo je pravosnažno sudsko rješenje koje se ne poštuje, na osnovu kojeg sam ja policiji podnijela prijavu o nezakonitom izvođenju radova”, kazala je Perošević.

Sporni metar zemlje priznaje nije legalizovan, ali da je u toku proces legalizacije, što, kako kaže, vlasnik koristi na njenu štetu i želi da izgradi potporni zid.

“Ali ne potporni zid koji se traži rješenjem sudskim, za obezbjeđenje granica naših imanja, nego potporni zid za njegovu rampu koji je u sklopu projekta… Zid bi trebao da ide pola metra ispod moje kuće, a on je postavio dvije prevezane grede da mi drže kuću. U toj kući se živi i stanuje. Odgovorno tvrdim i garantujem, i podaci iz starog katastra to potkrepljuju, to je u postupku pred sudom, dokazuju da je kuća u našem imanju”, ističe Perošević.

I dok se ona pita ko je nadležan za sprovođenje rješenja suda, investitor Milivoje Božović tvrdi da radove izvodi po dobijenoj građevinskoj dozvoli i da se potporni zid radi po projektu.

“On se radi u etapama sa temeljnim stopama i u produžetku kuće ide po pravcu moje vlasničke i urbanističke parcele. To što je neko ušao u moju urbanističku parcelu, to se vidi na dva ćoška. Jednostavno meni ne stvara problem da izvedem taj potporni zid radi ulaza u pristupni put garaže. U ničije ne ulazim, radim lično 100 odsto sve u svojoj parceli”, tvrdi Božović.

Kada je u pitanju potporni zid kaže da tu ima da se radi još, ali da im nijesu dozvoli dalje izvođenje radova.

“Prekinuli su nas u dijelu sigurnosti njihovog objekta koji želimo da izvršimo, uradimo kako priliči i treba”, kazao je Božović, dodajući da je inicijativa komšija da se uradi potporni zid.