I šta sad, šta treba Srbi da urade, pa da ovom pomahnitalom vakcinalnom svijetu kažu da svuda ima izuzetaka, da svuda ima razlike, da svuda ima onih koji ne misle kao ostali, ali koji i moraju da to pokažu i dokažu i ostanu živi. Taman tako ili nešto slično radi danas Novak Đoković.

Možda nije toga ni svjestan niti je to njegova namjera, ali njegovo avantura na Australiji ima neki dublji smisao, poruku i svijetlo na kraju tunela. Možda je sve to što on radi pogrešno, možda, možda, ali ko je taj ko nekom pojedincu ili narodu može da oduzme njegovu iluziju, da mu ugasi pojedinačni ili kolektivni san i vrati u tamu surove svakodnevnice, svakodnevnog otaljavanja posla i ispunjavanja dnevnog sata! Ko je taj ko pojedincu, jednoj ličnosti i narodu, može da oduzme vlastitu sliku o sebi koja nije poput one koji je drugačije tumače, čak napadaju i osuđuju da je pogrešna. Ukoliko nam neko oduzme pravo na grešku ima li pravo onda i on na sopstvenu grešku ili je već duboko zagazio u nju i svojim greškama ispravlja tuđe greške!

Jeste, Novak je novi srpski supermen, novi Brus Li, novi Hari Poter, novi Draža Mihailović, novi Radovan i šta sad? Treba li neko da nam oduzme san i da nam kaže da moramo da se probudimo. Zašto da se budimo, ako nam je lijepo, ako nam godi da sanjamo, da budemo barem u snu bolji od ostalih, da se borimo za pravdu i to ne samo za ovozemaljsku, da barem u tom snu imamo svoje idole, heroje i da vjerujemo u njih da mogu da nam donesu neki boljitak, da nam uljepšaju dan i da nam vrate vjeru da sve može da bude bolje i drugačije! Nešto je o tome lijepo pisao Miguel de Unamuno, ja samo neuspješno parafraziram njegove stavove, tješeći se da sam ih barem u promilu shvatio!

Jutros čitam čak jednog domaćeg zmaja kako sasvjetuje Novaka da se vakciniše, da postane kao svi ostali, da poturi rame tamo gdje treba, a i da poturi glavu za moždanu vakcinu, da uradi nešto što mu se neće, što mu se ne prima i što smatra da nije njegovo. Kaže taj naš zmaj da je sve moglo biti drugačije, samo da je Novak kleknuo, pognuo rame i glavu i pelcovao se kao sav ostali zapadni svijet. I sve bi tada bilo u redu i čitav svijet bi aplaudirao Novaku i prodavao vakcine na veliko i sve bi bilo idealno. Da, bilo bi idealno za njih, ali da li bi to bio naš, srpski san, da možemo i smijemo ono što drugi neće i što se ne usuđuju ni da pomisle da urade!

Jeste, Novak je za Srbe heroj, mitski junak, vođa svesrpskog i svjetskog ustanka, predvodnik pobune protiv svijeta koji želi da bude samo jedan i u jednoj uniformi i koji i ne pomišlja da se pobuni i kaže „Ne“! I kakvi bi to bili Srbi ukoliko se ne pobune, ne kažu da neće da budu kao ostali i da u tom opredjeljenju obave sjajan posao na vlastitu štetu. Možda u ovom vakcinalnom i kovid vremenu umjesto svih nas tu borbu vodi Novak Đoković. Možda!