Naravno svi uvjeravaju narod da su u politici potstaknuti usled patnje za rodoljubljem. Definicija rodoljublja je povezana sa polaganjem života za otadžbinu i mnogo više od toga i samo tako se viteštvo dokazuje. Neki nedokazani vitezovi odu rano i tako ih drugačije zapamtimo nego da su imali priliku da se izvajaju u istorijskom beskraju. Situacija u Montenegru u poslednjih 30 robijaških i bezumnih ljeta sa košarom na kičmeni stub dovode da narodno zlo bude dobro za vlastodržce.
Crna Gora je uvijek bila podijeljena država (narod trpio podjele vlastodržaca za golim interesom), kako navodno vole da kažu titoistički političari koji nikako da nestanu, nasuprot bujaju kao trn poslije kosijera. Crna Gora, je prije svega bila, sluđikolo za potrebe zapadnih loža, a nažalost i vladajućih političara bez promjene i nakon narodne slobode od 30 avgusta 2020.g. Ubodna igla sa otrovom latinjenja Crne Gore, ozbiljnije se otpočela ubrizgavati na svaku stabljiku srpstva nakon kapitulacije od Austrougarske u Velikom ratu 1916.g.
Prvi strateški bol švabe nanesoše rušenjem kapele Petra Petrovića Njegoša II, na vrh Lovćen planine i tako odvojiše Njegošev zavjet od Nebeske svijeće srpskoga roda. Zabraniše sa rušenjima SPC, ćirilično pismo u školama, srpsku istoriju, spališe bukvar i uspostaviše nesnosnu glad sa ishodom smrti maloljetne djece. Nakon rušenja Kapele na Lovćenu, kažu, veće je slavlje bilo u Beču nego kada je pala velika Moskva. Švabe od ranije imale na umu, da na vrh Lovćena treba postaviti bistu od 30m sa likom Franja Josipa (naum nije ostvaren, švabe poražene u Velikom ratu) koju će kasnije komunisti pretvoriti u pagansko djelo izgradnjom katedrale- mauzoleja sa konturama slova „U“, gdje se još kamene kosti slavnog Srpskog pjesnika, filosofa , Vladike i Gospodara Crne Gore Njegoša.
Isticanjem bijele zastave na Cetinju i napuštanjem-bježanjem poslednjeg vladara iz Dinastije Petrović kralja Nikole put Italije, rađaju se temelji za prolatinski Montenegro (crnogorci žigosani sa rimskom krunicom) sa judinim kucanjem Ivanovih zvona. Nakon slavne pobjede srpske vojske u Velikom ratu, opet zasija Njegoševa kapela na vrh Lovćena i opet se posložiše stihovi Gorskog vijenca da napajaju srpski narod uz strune divnijeh gusala. Sa guslama je čuveni oficir Kraljeve vojske Petar Perunović, uspio da pokrene srpske dobrovoljne jedinice iz tadašnje Amerike. Temelje montenegrina sa promašenim nacionom,oživlješe fašisti i ustaše i publikovaše u Zetskom Domu na Cetinju 12.jula 1941.g. Glavni protagonsta sa montenegrijske strane je proustaški domobran Dr.Sekule Drljević, a sa zapadne lože konje osedlali put Cetinja: Ante Pvelić, Benito Musolini uz podršku Adolfa Hitlera. Već 13.jula nakaza pada ali za kratko jer saradnja komunista i ustaša dovede Italijanske fašiste da zagospodare Crnom Gorom i opet se ponovi ista dostava srpskom rodu sa zabranom svega srpskog od Crkve, jezika, čirilice, školskih programa u školama sa ubistvima i progonjenjima profesora srpskog jezika, istorije i dr.
Svu potporu novom nacionu crnogotraca u Montenegriji, odradi OZNA sa Mošom Pijadom, Milovanom Đilasom uz Brozovu komandu. Đilas se pokajajo nakon dolaska iz prognostva,ukazujući da Crnogorci mogu biti samo Srbi. Konačnu tačku na postojanje srpske Crne Gore smrtno osmislili brozokomunisti i sproveli 1972.g. rušenjem do temelja Njegoševe kapele na Lovćenu i tako nastavili zajednički projekat sa Švabama i Italijanima od ranije.U naumu komunističkog latinjenja „Crvene ćuprije“ u Crnoj Gori pojaviše se opet franjevački zaštitnici kroz višestranačje u Montenegru. Ogledalo ptica koje propjevaše na suvoj grani se manivestovaše kroz političke pokrete: Liberalni Savez, SDP i NS-u.
Lider LS Slavko Perović proklinjao sve što je srpsko u Crnoj Gori do kamenovanja Mitropolita Amfilohija. Ranko Krivokapić- Krivomozgić čisti agent zelene zapadne lože takođe se okomio na srpstvo i bavio se teškom agenturom protiv cjelokupnog srpskog naroda. Na kraju izleće iz demonske pećine Novak Kilibardos i posta najveći mrzitelj svega srpskog što se kreće, a Njegoša nazva genocidnim pjesnikom. Navedeni, latinski trojac preda nazubljenu palicu katrunskom fakmajstoru Milu Đukanoviću, a za uzvrat zadobiše tada na dar bajunozdiper sa Judinim srebrenjacima.
Osokoljeni Đukanović skliznu u završnu borbu za crnogorsko-nacionalno pitanje i organizuje referendum o novom Montenegru bez srpskog naroda. Zabrani pravo glasa za 240.000 crnogorskih građana. Bijela knjiga je svjedočni dokument koji mora izaći kad tad na javnu raspravu. Izgleda i ova nova Solomonska Vlada u Crnoj Gori od 30. avgusta 2020. nema sluha da se urede birački spiskovi već spekulišu odlaganje kroz navodni novokomitski ritual.Nakon bijelog , pokradenog referenduma, Đukanović ide u novojezičku tvorevinu zvanu „čirgil pjevanac“ a sruši Vukov Bukvar, koji je dominirao do tada u Crnoj Gori.
Na nesreću apstolska Vlada upletena u vrzino kolo i ide sličnim putevima Đukan trase, čak i popis vastrga jer još zudara snaga viteških litija srpskog koda. Nadaju se noćni eksperti sa kravatama zapadne okupacije, da će sa povišicom minimalne cijene rada odvratiti vjernike SPC koji pobijediše zulumćara Đukanovića uz vojstvo Moračkog Gorostasa Amfilohija, od Temeljnog ugovora SPC uz zaborav konačnog hapšenja depesčadi tj.svih onih koji otuđiše i spržiše svu pokretnu i nepokretnu imovinu i potamniše staze života mladosti Crne Gore. Tražite Evropa sad i Crna Gora odmah kao da se utrčava u novu Nojevu barku a ona će tražiti taj novi svijet, koji mora biti svijet u kojem neće biti iskorišćenja slabih od jakih, dobrih od zlih, gdje neće biti ponižavanja siromašnih od silovitosti bogatih. Gdje će dijela uma, nauke, i bještine služiti zajednici za olakšanje i uljepšanje života, a ne pojedinaca za sticanje bogastva koje evo vaša Vlada g. Premijeru ni da takne već i dalje prkose i inate sirotinji.Valjda će taj novi svijet zaštititi ponižene i pogažene i dati slobodu i jednakost u dostojanstvu i poštovanju čovjeka a ne trčati i ribati otrcanu i sumornu EU koja skapava od dominacije SAD-a.
Na kraju pred odlučujuće Parlamentarne izbore, bio naumio da zabrani rad SPC i prisvoji svu crkvenu imovinu i pripremi namjesnika Miraša da sve zdipersko zakadi u manastirima SPC i tako napravi narodno proklestvo.
Pred Bečom je Burak posrnuo, polomiše se Demonu rogovi! Posrnuo i Đukanović pred obespravljenim i uništenim narodom. Srpski narod vodio ključnu ulogu, gdje su krst i kandilo časno predvodile sve vladike i nebeski bard Amfilohije.
