“Ostao sam bez posla u policiji, od države nemam ništa nikakvih primanja nemam ni socijalno.Rekli su mi 20€ mogu dobiti godišnje od Socijalnog, e vala će se preživjeti i bez njih.Počeo sam ukrasne flaše prodavati pa ikone a onda sam otkrio knjige, bolje reći ljubav prema knjigama. Od tri poklonjene knjige izložene na kutiji od banana na ulici sam počeo, pa na automobilu a sada sam uzeo prostor i police i imam oko 4000 knjiga.”

„Vidio sam da mi prodaja ide  i onda sam baš počeo malo više da radim. Vidim narod se interesuje. Dosta ljudi dođe, neko ne kupi, neko kupi. Dođu mi studenti što mi je najmilije, dođe omladina “, kaže Bato,  dodajući da se snašao sa nabavkom knjiga.

„Nabavljam knjige sa svih strana. Povezan sam već sa ljudima iz Podgorice, Beograda, Novog Sada, sa primorja. Čak ima i divnih ljudi koji su mi poklonili duplikate. Uglavnom se snalazim.Razni žanrovi su zastupljeni kod mene, od klasika do stručne literature. Ljudi i sa strane dolaze kod mene da ih nabave, jer nijesu te knjige skupe kod mene, šta je to danas, kutija dvije  cigarareta. Nema tu velike zarade, koliko mogu toliko se pružim što se kaže. Pravo da vam kažem, ali volim ovo, strašno sam zavolio. Da mi je neko rekao ranije da je to zanimljiv posao, ne bih vjerovao. Upoznao sam mnogo ljudi, baš sam zadovoljan“, napominje Bato.

Kod Bata često dolaze mnogi kad u potrazi za nekom knjigom odustanu na drugim mjestima.Kao anegdotu navodi slučaj dvije Bjelopoljke, inače studentice.

“Htjele su da kupe knjige za koje nisu imale novca. Gledajući u njihove oči koliko žele te knjige, rekao sam im da ne moraju da plate. Nakon tri mjeseca, ja sam  već i zaboravio kako izgledaju, došle su da mi plate i zahvale. I kako onda da ne budem srećan kada vidim da ima takve omladine”, napominje Bato.

Ono što je počeo iz nužde, danas je preraslo u ljubav. Sada i on dosta čita jer želi da zna šta prodaje i nudi potencijalnim mušterijama.Knjige voli i one mu tu ljubav uzvraćaju na najbolji način jer kako Bato kaže, stiče brojna poznanstva i prijateljstva.