“Džudom se bavim od pete godine. Treniram u “Akademiku”, kod Marinka Đurđevca i Predraga Stanjevića. Ovaj sport mi puno znači, jer s voljom idem na treninge i ne smatram ga kao obavezu ni kao opterećenje. Atletiku treniram od svoje 7. godine u AK “Nikšić” kod trenera Draga Musića”, ističe Vanja Guzina.
Medalje i pehari krase vitrine i zidove porodičnog doma. Sa 11. godina već ima više od 150 odličja sa respektabilnih takmičenja. Da nije epidemiološke situacije bilo bi ih mnogo više.
“Prvak sam Crne Gore za 2018. i 2019, a posljednje dvije godine se zbog epidemiološke situacije nije održavalo. Moji najveći uspjesi su osvojene zlatne medalje u uzrastu mlađih i starijih pionira, dvije godine uzastopno na turniru u Mostaru ,”Borska open”, na kojem je učestvovala 31 zemlja iz svijeta sa oko 1.300 takmičara. Takođe bih izdvojila i turnir u Beogradu “Radomir Kovačević- Džigi”, gdje sam osvojila prvo mjesto, dobila četiri borbe iponom i izabrana za najbolju takmičarku u svom uzrastu. Dobila sam pehar i umjetničku sliku osnivača džudoa, Džigora Kana. Imam oko 150 medalja,od kojih je osam iz atletike”, napominje Vanja.
Karakter i posvećenost je ono što Vanju izdvaja od konkurencije.
“Stručnjaci kažu da džudo radim sa manje snage, a više tehnike, da sam disciplinovana, uporna. U odnosu na druge u borbi koristim raznovrsne tehnike. Moj uzor je japanska džudiskinja Abe Uta, ona je na Olimpijadi u Japanu osvojila prvo mjesto”, navodi Guzina.
Kraj svake kalendarske godine donosi svakom pojedincu, posebno sportistima, neizbježna pitanja šta će iznjedriti naredna, nameću se želje, i postavljaju se novi zadaci i ciljevi. Tako i Vanja nije izuzetak.
“U ovoj godini se nadam da se neće odloziti takmičenja zbog COVIDA 19. Najveći cilj u džudou mi je da budem prvak Crne Gore i tako ostvarim plasman za Balkansko prvenstvo, za koje se nadam da će se održati. Što se atletike tiče, cilj mi je da osvojim neku od medalja na prvenstvu Crne Gore u krosu, na 600 m i 1.500 m ,gdje se takođe takmičim” zaključuje Vanja Guzina.
