On je istakao da je važno i dobro biti obrazovan, imati dobre veze koje se stvaraju od početka, ali imati i posvećenost i predanost onome što radite.

“Gledajte, jako volim da spavam i da baštovanim, volim i kafanu, ali za 25 godina samo sam jednom zakasnio i to zbog prenosa boks meča. Ne može se uspjeti bez strahovite ozbiljnosti. Možda može malo, ali trajati ne”, istakao je Čurović, odnedavno član Savjeta JU Filmski centar Crne Gore.  

Govoreći o filmu “Mali Budo” u kojem je glumio Mirka, a koji je u Crnoj Gori i regionu doživio veliki uspjeh, on je rekao da je razlog tome zato što ga je režirao Danilo Bećković, pisali Dimitrije Vojnov i Danilo zajedno i što je podjela bila tačna do srži.

“I što smo ponudili satiru, ali i odgovore na pitanja koja se tiču malograđanštine kroz komediju, ne sudeći strogo nikome. To je bila prekretnica u mnogim karijerama, pa i u mojoj. Mislim da se bioskop kod nas može dijeliti prije Buda i poslije Buda. Zašto? Zato što je to ozbiljan film upakovan u osmjehe, sa tim glavnim stavom da se gledalac poziva na zabavu bez potcjenjivanja”, kazao je Čurović.

Birao bih film i televiziju

On kaže da bi danas  birao film i televiziju, a pozorište ponekad posjetio da pogleda nešto, a ređe da igra.

“Tri godine nisam stao na scenu i ne nedostaje mi pozorište ni najmanje. Možda mi nedostaje neka velika partnerska igra sa odličnom podjelom, ali potrošio sam dobru volju na teatar baš u Crnoj Gori. Mislim da ću u njoj opet napraviti nešto što je važno za pozorište, ali za godinu, dvije, kada se steknu uslovi da dam sve što umijem.  A umijem dosta, samo kada ne želiš ne umiješ ni pola onoga što možes. A ja želim da u januaru 2023. godine napravim u Crnoj Gori jednu lijepu predstavu sa Natašom Ninković. To je važno i to bih htio, i mislim, mogao”, kazao je naš sagovornik.

Jedina pravda i njena oaza je istina

On ne smatra da je pozorište ostala jedina oaza u kojem pravda i pravičnost pobjeđuju.

“Jedina pravda i njena oaza je istina. Ona koja se živi i koja se brani. Pozorište je istina koja traje dva sata ili više (kada govorimo o predstavi ), ali je vječna ako je gledamo sa aspekta trajanja magije istine kroz vjekove teatra, tu istinu, koja je ipak namještena. Mislim da je porodica i priroda jedna velika istina koju treba braniti, ali i boljitak društva u kome stvaramo je takođe istina koju moramo da branimo”, kaže Čurović.

Vjeruje da je pozorište mjesto namještene istine sa pravdom koja se brani tuđim rečenicama.

“A kada nešto branite tuđim rečenicama fali iskonska istina koju možemo možda naći još jedino u sebi, porodici, prirodi i društvu u kome živimo, boreći se tim redom za najveći domet ljubavi, istinu. Istina je ljubav, dakle”, ocjenjuje Čurović.

“Zanat sam naučio kod Draška Đurovića”

Navodi da je njegova prva uloga bila u “Rođeni sjutra ” kod Draška Đurovića, prije 25 godina. Nije se, kaže, snašao, samo je radio ono što je naučio u školi kod Minje Dedića.

 “Boljitak društva u kome stvaramo je istina koju moramo da branimo” (foto: privatna arhiva)

“A naučio sam dobro i puno, ali sam naučio zanat kod Draška, nije to malo. Sazrijevao sam sporije od drugih, što zbog buntovnog karaktera, što zbog nedostatka razumijevanja starijih i pretpostavljenih, povezanog sa mojim brzim jezikom i oštrim tonovima kojima sam sklon. Bitno je da se ne odustane, jer Hemingvej, a on je ipak nekada boksovao kaže: ‘Čovjek može biti poražen, ali dok god stoji na nogama ne može biti uništen’. Rukovodio sam se time i nisam se predavao, nošen silnom snagom kojom sam raspolagao, ali i činjenicom da sam bio odan svom poslu i svojim prijateljima”, naveo je Čurović.

Kako poručuje, kockice se slažu kako ih vi držite kod sebe, ali i kako vam ih Bog da.

“Nekome da puno kockica, nekome manje, nekome nijednu. Ovi koji imaju puno teže slažu, ovi koji imaju manje dobacuju kraće, a ovi koji ih nemaju do skora su u Crnoj Gori vladali kulturom, jer kao beznadežno netalentovani mogli su samo da vide crno i bijelo. Oni crni, a život im bijelo odijelo, sa seoskom zakrpom na reveru”, ukazuje Čurović.

U pripremi art haus film velikog potencijala

Govoreći o budućim projektima, naveo je da radi na filmu “Prvi maj”, Mladena Đorđevića, art haus filmu velikog potencijala. Snima šestu sezonu “Ubica mog oca”, drugu sezonu “Pevačice”, seriju “U klinču” i putopise za Balkan Trip pod naslovom “Srcem kroz ravnicu”.

“Čeka me još jedan film na jesen i serija, premijera dva filma na FESTU, laureata Karlovih Vari i Trsta. A Crna Gora…Pa, Marko Baćović me zvao da igram u CNP-u iz koga sam otišao jer se više nije moglo prije tri godine, i mislim da ću raditi tu dogodine, ako se sve posloži. Gradsko? Pa oni me nikada nisu zvali, nemam ja talenta za tu količinu genijalaca koji to pozorište vode. Ali recimo, ako se odlučim da ga ja vodim od proljeća, kada se to promijeni sve, kao što nisam htio da vodim CNP, onda možete reći da ću doći da pravimo pravo Gradsko pozorište, a ne provincijalnu zabavu. Tako da, možda bude tako, uskoro”, priča nam Čurović.

Na pitanje koju bi ulogu iz svoje dosadašnje karijere izdvojio i zbog čega, naveo je da je možda bio dobar Marko Miljanov u pozorištu, odličan Apis na televiziji, te tužilac Miško u “Ubicama”, isto na televiziji…

“A film? Mirko u ‘Malom Budu’ mi je spasio karijeru, Rajko u ‘Južnom vetru’ napravio karakter glumački, a Radoje u ‘Jeseni samuraja’ napravio karijeru i uticaj na događanja u našem poslu…Mislim da je to nekako tim redom, tačno”, kazao je Čurović.

“Mustafa je dobro promislio kad je rekao da je posao glumca čemeran”

Osvrćući se na to što je jednom prilikom iznio veliki jugoslovenski glumac Mustafa Nadarević, da je glumački poziv čemeran, on ističe kako ne zna je li čemeran, ali da je pretežak, to je istina.

“Zapravo netalentovanom je to lako, nama koji ponešto znamo je teško jer se dajemo sa znanjem do kraja, netalentovan se daje do kraja sa snagom bez pokrića, pa mu je lakše. Kad ne znaš, uvijek je lakše. Mi smo i u pandemiji radili mnogo, ne može šou da stane, pogotovo kad je muka pa moraš da zabavljaš više…A Mustafa je bio jedan od najvećih i vjerujem da je dobro promislio kada je rekao da je ovo takav, čemeran posao…Vjerujem da je bolje ranije ga bataliti, pa da ne ode u čemernost. Iskreno, radim na tome, ali zovu svi da se radi, pa ne ide…Ali imam rezervni plan da se udaljim od svega ovoga. Možda je baš vezan za Crnu Goru”, podvukao je Čurović.

S obzirom na to da Srbija posjeduje veliki broj produkcijskih kuća za snimanje serija, uz dilemu da li to otvara vrata glumcima da budu više angažovani u poslu i pokušaju da se istaknu, naš sagovornik kaže da je riječ o pametnoj strategiji njegovanja sopstvene produkcije.

“Sa akcentom na to da naš jezik, kako ga god ko zvao, a ja ga zovem srpski, govori ili razumije preko 20 miliona ljudi, pa otuda i puno serija i filmova kojima tržište nije malo niti je ograničeno samo na Srbiju. Sa podrškom države taj projekat je živući i stalan. Nadalje, Srbija ima najznačajnije reference kada je film i televizija u pitanju, kako po minulim vremenima, tako i po ljudima koji su stvarali i stvaraju. Otuda važne produkcije, bitni ljudi i dobre serije i filmovi, pa i posao za ljude u njemu. I to je to”, zaključio je Čurović.