Iz ugla izvršne direktorke NVO Prima, Aide Perović, mjesecima unazad svjedočimo učestalim slučajevima seksualnog uznemiravanja i seksualnog nasilja nad maloljetnicama.

“Moje višedecenijsko iskustvo u radu u ovoj oblasti govori da je broj prijavljenih slučajeva tek vrh ledenog brijega. Ovo nam šalje jasnu poruku da svi koji su u kontaktu sa djecom i mladima, počev od roditelja i straratelja, pa do zaposlenih u školstvu i zdravstvu, i svi ostali, moraju biti svjesni da je rizik od seksualnog nasilja sveprisutan. Ipak, u Crnoj Gori još ne postoji zvanična objedinjena statistika o broju slučajeva ni kada su u pitanju djeca niti odrasli kao osobe koje su preživjele ovo iskustvo”, upozorava Perović.

“Statistika u Crnoj Gori slilčna kao u EU”

Kako je naglasila, statistika EU govori da svaka peta djevojčica i svaki sedmi dječak doživi neki oblik seksualnog nasilja i uznemiravanja.

“Sve ukazuje da i Crna Gora ima vrlo sličnu, ako ne i istu stopu ovih krivičnih djela, ali nažalost nemamo adekvatan odgovor sistema. Monitoring rada osnovnih sudova i tužilaštava u Crnoj Gori u ovoj oblasti krivičnih djela pokazuje jasni trend davanja minimalnih kazni, čak i kada su maloljetnice i maloljetnici u pitanju. Ukoliko s jedne strane imamo seksualne predatore, a sa druge institucije koje kao da se takmiče da im nađu olakšavajuće okolnosti, s pravom se pitam: A ko štiti našu djecu”, rekla je Perović.

Po definiciji, seksualno nasilje se odnosi na sve teže oblike nasilja, kao što je silovanje, pokušaj silovanja, silovanje na sastanku, silovanje u partnerskom odnosu, ali i na seksualno uznemiravanje, dobacivanje, neprimjerene komentare seksualne prirode, dodirivanje, prikazivanje pornografije, ponižavajući seksualni odnos, incest, obljubu, podvođenje, prisilne trudnoće ili prisiljavanje na abortus.

“Neophodna dosljedna primjena zakona”

Kako je rekla Neda Radović iz NVO Sistem, gotovo da nema dana a da nemamo priliku da saznamo za novi slučaj seksualnog nasilja, pedofilije ili sličnih djela.

“Takve vijesti izazivaju ogorčenje u društvenoj zajednici, ali i duboku zabrinutost kod svih roditelja i građana koji žele živjeti u sigurnom društvu. Najnoviji slučaj seksualnog uznemiravanja četvorogodišnje djevojčice koji se desio u Podgorici još jednom je alarm da je krajnje vrijeme da se sistem probudi i odlučno stane na kraj ovoj sve raširenijoj pojavi. Mi u našoj organizaciji smatramo da svako ko je počinio djelo seksualnog uznemiravanja, zlostavljanja ili silovanja, posebno kada su žrtve djela djeca, mora snositi najstrože moguće sankcije”, rekla je Radović.

Kako je dodala, sankcije same po sebi nisu dovoljne, a bez ozbiljne rehabilitacije i liječenja počinilaca, nakon odslužene kazne vraćaju se nazad u sredinu, gdje mogu tražiti nove žrtve.

“Nažalost, kaznena politika u Crnoj Gori obeshrabruje. Umanjenje sankcija za počinioce silovanja i zlostavljače djece što je do sada bila praksa, šalje opasnu poruku – obeshrabruje žrtve da prijave nasilje i stvara osjećaj nekažnjivosti među počiniocima. Država umjesto da bude najjača brana protiv nasilja, svojim djelovanjima često daje vjetar u leđa nasilnicima. Neophodno je uvesti strože sankcije i dosljednu primjenu zakona, posebno za povratnike. Registar seksualnih prestupnika mora biti javan i transparentan, uz trajnu zabranu da takve osobe rade u institucijama, školama, sportskim i kulturnim centrima gdje borave djeca”, rekla je Radović.

Kako je podvukla, država mora staviti mentalno zdravlje žrtava u prvi plan, kroz obaveznu i besplatnu psihološku podršku za djecu i njihove porodice.

“Djeca moraju znati na koji način da prepoznaju neprihvatljivo ponašanje”

“Ako institucije nisu spremne da to pruže, mi kao organizacija stojimo na raspolaganju svima kojima je ta podrška potrebna. Osim represije, podjednako je važna prevencija: edukacija djece i roditelja, ali i adekvatna obuka policije, tužilaca i sudija da ovakve slučajeve tretiraju sa posebnom pažnjom, senzitivnošću i stručnošću. Djeca moraju znati na koji način da prepoznaju neprihvatljivo ponašanje i kome da se obrate, a roditelji biti spremni da razgovaraju sa njima o granicama i zaštiti”, navela je Radović.

Na kraju, dodaje, građani imaju pravo da žive bez straha.

“Država ima obavezu da ih zaštiti, a trenutno taj zadatak ne obavlja na adekvatan način. Zato je građanski otpor i pritisak na institucije ključan jer nijedno društvo koje zatvara oči pred nasiljem bilo koje vrste ne može sebe nazvati ni pravednim ni sigurnim. Dok se ne pokaže nulta tolerancija prema nasilnicima, a žrtve ne dobiju sigurnu i brzu zaštitu, ovakvi slučajevi će se, plašimo se, ponavljati”, kazala je Radović.