“Odugovlačenje postupaka, zaštita političkih moćnika i konačno zastarijevanje predmeta samo potvrđuju da se pravda u Crnoj Gori i dalje svjesno izbjegava” navodi se u saopštenju te nevladine organizacije.
Kako dodaju, odnos institucija i servilnost vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića prema aferama koje imaju potencijal da dožive epilog jasno pokazuju zašto je sprovođenje vetinga neophodno.
“Telekom slučaj, uz dokumentovanu korupciju, odavno je mogao biti rasvijetljen, ali je namjerno razvlačen dok nije izgubio svaki pravni smisao”, smatraju u MANS-u.
Podsjetili su da ta NVO nije otkrila aferu Telekom tek 2019. godine, kada je podnijeta krivična prijava, već da je ona bila poznata javnosti još od 2011. godine, kada je Mađar Telekom u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) platio milionsku kaznu zbog podmićivanja zvaničnika u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.
“Uprkos dostupnim dokazima, domaći tužioci, među njima i Đurđina Nina Ivanović i Dražen Burić, mjesecima su odlagali put u SAD kako bi preuzeli ključnu dokumentaciju američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC)”, navodi se u saopštenju.
Umjesto odlučne akcije, tužioci su, kako se dodaje, raspravljali ko će preuzeti obavezu odlaska, uz obrazloženja koja su u javnosti tumačena i kao izbjegavanje odgovornosti zbog nepoznavanja engleskog jezika ili straha od onoga što bi tamo mogli da pronađu.
“Kada je dokumentacija konačno stigla, predmet je prešao u ruke tužilaca Saše Čađenovića i Milivoja Katnića, za koje se sumnja da su preuzeli zadatak da odugovlače postupak i na taj način spriječe da se odgovornost ikada utvrdi”, smatraju oni.
Telekom afera, kako su ocijenili, najbolje pokazuje zašto se u pravosuđu mora sprovesti veting – pročišćavanje kompromitovanog kadra na svim nivoima.
“Bez političke volje da se ovaj proces sprovede, slučajevi poput Telekoma će nastaviti da dokazuju da se pravda u Crnoj Gori svjesno izbjegava zarad zaštite pojedinaca na vrhu političke moći Upravo zato, pitanje vetinga je danas pitanje političke odgovornosti vlasti i njihove iskrene spremnosti da raskinu sa praksom nekažnjivosti”, zaključuju oni.
