Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Konačno je, nakon dvadeset godina, stavljena tačka na proces koji je obilježio moj život i život moje porodice.

Apelacioni sud u Podgorici potvrdio je oslobađajuću presudu, stavljajući i zvanično pečat na ono što sam od samog početka govorio — da nijesam kriv, da se nikada nijesam bavio nezakonitim radnjama i da su sve optužbe vezivane za moje ime bile neosnovane. Nikada, ni jednim svojim činjenjem ili nečinjenjem, nijesam nanio štetu državi Crnoj Gori, niti kompanijama u kojima sam radio.

Dvije decenije nosio sam teret etikete „lopova“. Sa tim teretom nijesam bio suočen samo ja, nego i moja porodica. Ona je kroz sve ove godine podnijela nepravdu jednako kao i ja, možda i teže. Moja djeca su rasla dok je njihovo prezime pratila sumnja i osuda, a sve zbog procesa koji je od samog početka imao obilježje političkog obračuna, a ne pravne istine.

Danas ne osjećam ni olakšanje, ni radost. Ova presuda nije pobjeda, već samo potvrda istine koja je predugo čekala da izađe na vidjelo.

Dvadeset godina je trajao proces. Neljudski dugo. Dvadeset godina sam nosio žig koji nijesam zaslužio. U međuvremenu sam na svojoj koži osjetio kako se u Crnoj Gori „presude“ donose prije nego što ih izrekne sud — u kafanama, kabinetima, u neodgovornim medijskim naslovima i u sitnim zlobama.

Za svo to vrijeme nijesam odgovarao na blaćenja, vjerujući da će istina oboriti neistine iz optužnice.

Ali sam živio sa posljedicama.

Moje ime je postalo teret za one oko mene. I to je možda najveća nepravda — što ime čovjeka kojem se ništa ne može dokazati postane sinonim za krivicu.

Iako je sud tek sada izrekao oslobađajuću presudu, za mene i moju porodicu presuda je odavno bila napisana — u naslovima, u čaršijskoj površnosti željnoj blaćenja. U društvu gdje se najlakše hrane tuđom mukom, gdje je zavist brža od razuma, a želja da se čovjek ponizi jača od potrebe da se čuje i sačuva istina.

Danas, kad je sud konačno rekao ono što sam govorio od početka — da nijesam kriv — ostaje ogorčenost. Jer iako je istina napokon potvrđena, ljaga koju sam nosio dvadeset godina ne može se izbrisati. Šteta je neprocjenjiva i ništa je ne može nadoknaditi. Ali makar je skinut teret nezaslužene optužnice sa mog imena.

Zauvijek ostajem zahvalan na nepokolebljivoj podršci i povjerenju svojim prijateljima.