Mrdak kaže da su ostala dva krupna ekološka problema, jalovište u Mojkovcu i mjestu Gradac, sanirani a da je ,,sve drugo lako sanirati i uvesti u uređen sistem samo ako postoji politička volja“.
“Crveni mulj predstavlja otpad koji nastaje nakon ekstrakcije aluminijuma iz rude boksita. Dakle, sve što ta ruda sadrži plus razne hemikalije koje se koriste u ovom procesu su sadržaj tog otpada. Opasnim ga čine velike količine NaOH (živa soda) koji potiče iz procesa proizvodnje i koji je odgovoran na njegovu baznu reakciju i veliku korozivnost. Ovaj otpad sadrži i male količine teških metala koji su takođe opasni po zdravlje živih organizma ali i ljudi. Ono što je najopasnije jeste što ispod ove ogromne deponije ne postoji vodonepropusna membrana, pa postoji opasnost od stalnog spiranja u podzemne vode. A po okolinu je najopasnije kada se on osuši i kada ga raznosi vjetar koji duva u raznim pravcima. Kako je u ovoj regiji dominantan onaj koji duva iz sjevernog pravca ka jugu (sjever), to znači da se ova prašina uglavnom raznosi južno od ovog basena (i ne samo južno). Ova prašina se onda taloži na svim podlogama pa i na biljkama, a organizmi (i ljudi) je udišu. Ako pomislimo da bi moglo doći do nekog akcidenta i većeg izlivanja u okolinu onda je jasno koliku opasnost imamo nadomak Podgorice, a koja visi kao Damoklov mač nad čitavom regijom (opštinom) Zeta i Skadarskim jezerom. Nažalost ovo zagađenje vremenom vrlo malo ili skoro ni malo slabi, u smislu opasnosti po životnu sredinu, jer se radi o hemijskom zagađenju”, kaže Mrdak, piše Pobjeda.
On konstatuje da za bazene KAP-a u kojima ima oko osam miliona tona crvenog mulja svi znaju, što nije slučaj za drugu ekološku bombu – rudnik „Šuplja stijena“ – ,,valjda zato što je daleko od javnosti“. U tom rudniku desila su se dva ekološka incidenta ovog ljeta. Prvi, 23. juna kada se otvorio ponor koji je „usisao“ flotaciono jezero površine oko četiri hektara, usljed čega su šljaka i otpadne vode (jalovina) završile u rijeci Ćehotini. Tada je zagađen izvor pitke vode Badanj.
“Za rudnik nije problem samo incident koji se desio u junu, problem su rudničke vode koje cure iz starih jama i koje su veoma kisjele a koje se preko Mjedeničkog potoka ulivaju u rijeku Ćehotinu. Za ovo nijesu krivi sadašnji eksploatatori, to su stare jame koje su bile takve kakve su kad su sadašnji vlasnici otkupili koncesiju i na to oni ne utiči niti su uticali”, navodi Mrdak.











