Izložba „Želim vidjeti moje planine“ ostaće otvorena do 30. oktobra 2025. godine i predstavlja jedan od najznačajnijih kulturnih događaja u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture – FUNK 2025, saopšteno je iz UCG.
Kustoskinja izložbe je Svetlana Racanović, koja je na svečanom otvaranju istakla da izložbu priprema godinama i da „kada je promišljala o njoj, nije ni slutila da će biti ovih razmjera i da će ovaj koncept biti toliko važan, ne samo za Cetinje već i šire“.
Racanović je dodala da je „ova izložba poziv za kreiranje svojevrsnih mikroutopija svakodnevice – ne kao zbjegova od svijeta u rasulu, već kao vježbanje vještine za unošenje više kreativnog reda u naše aktivne živote“, te da se kroz projekat želi podsjetiti na „osvješćivanje malih, običnih, svakodnevnih, a dragocjenih trenutaka, mjesta, odnosa i iskustava – onih stanja i atmosfera u kojima, kada smo tihi i uronjeni u nenarušiv osjećaj spokoja i užitka, stvaramo svoje male vježbe koncentracije i meditacije“.
Prema njenom konceptu, izložba afirmiše umjetnost kao humani projekat, kao platformu za pozitivno preuređenje životne stvarnosti, promovišući stvaralaštvo koje u fokus stavlja revitalizaciju Grada i Čovjeka – kroz empatiju, zajedništvo, brižnost i senzibilitet za male, dragocjene trenutke svakodnevice.
Tokom dvodnevnog otvaranja, posjetioci su imali priliku da obiđu brojne lokacije na Cetinju – od Galerije 42°, Crnogorske galerije umjetnosti Miodrag Dado Đurić, suterenskih prostorija Ruskog poslanstva, do javnih prostora grada, gdje su bile postavljene instalacije i performansi.
“U Galeriji 42° predstavljena je serija video radova Bila Viole, dok su u manjem prostoru izloženi radovi Darka Vučkovića. U Galeriji „Dado Đurić“ publika je mogla da vidi djela Marine Abramović, Jozefa Bojsa, Toma Gotovca, grupe IRWIN, Slobodana Šijana, Ilije Šoškića, Milene Jovićević, Lidije Delić, Vlatka Gilića i brojnih drugih umjetnika”, navodi se u saopštenju.
U Ruskome poslanstvu izloženi su radovi Lidije Delić, Ive i Nataše Đurović, Sandre Đurović, Anke Gardašević, Marka Kilibarde, Ane Novaković i Maše Laković, Ivane Mašanović, Teodore Nikčevič, Suzane Pajović, Petra Perovića i Bojane Vukčević.
Umjetničke intervencije u javnim prostorima dale su posebnu energiju Cetinju: Sonja, Roman, Una i Dunja Đuranović izlagali su u kamenoj kući na Ljetnjoj pozornici, Siniša Radulović u prostoru fabrike Obod, Nikola Radonjić, Zdravko Beli Delibašić i Iva Tripković na platou ispred FLU, Janko Ljumović na zgradi u Ulici Peka Pavlovića 1, Aleksandra Božović u Njegoševoj 16, Brano Mandić u stražarskoj kućici pored Muzeja Kralja Nikole, Ivanka Vana Prelević na pijaci, Nada Kažić kod spomenika Ivana Crnojevića, Jelena Pavićević Marković u Vladičinoj bašti, rekonstruisani rad pokojne Ane Miljkovac u dvorištu engleskog poslanstva, a Anđela Bulatović i Jovan Milošević izveli su intervencije na stijeni kod Borovika. Performativnu šetnju od Cetinja do Nikšića izveo je Vukašin Tanjević.
Svi radovi odabrani su putem javnog konkursa, a koje je producirao FLU Cetinje, predstavljeni su u okviru ove bogate postavke.
Univerzitetski profesor iz Beograda Jovan Čekić kazao je na otvaranju da „živimo u nekim novim mračnim vremenima, i ono što je najvažnije u tim vremenima jeste kako umjetnost mapira i čita te čudne sile koje oblikuju trenutak u kojem živimo“.
Dodao je da su „ovakve izložbe ekstremno važne jer povezuju umjetnike raznih generacija“, te istakao da „Svetlana ima jedan veoma predan, precizan, rekao bih ekstremno kritičan pristup – i jako dobro je shvatila da u ovim ludim vremenima mi počinjemo da nestajemo kao privatna bića, da naša intimnost postaje nebitna, a naši životi potrošna roba“.
Univerzitetski profesor sa Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju Janko Ljumović govorio je iz perspektive stanovnika Cetinja o važnosti projekta, navodeći da je „grad u posljednje vrijeme bio traumatizovan na različite načine“ i da upravo „poziv da se na humani i ljepši način razmišlja o relaciji čovjek i grad predstavlja posebnu vrijednost ove izložbe“.
„To je nešto što je zaista fantastično – od ranog jutra svjedočim, i pretpostavljam svi mi, i svjedočićemo do kraja ove izložbe koja je kolekcija fantastičnih novih radova“, dodao je Ljumović.
Studentkinja Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja Anđela Bulatović kazala je da „o izložbama u ovakvim obimima obično govorimo u prošlom vremenu, i zato mi je jako drago što sam dio jednog ovako velikog projekta“.
„Jako mi je drago što danas svjedočimo izložbi na kojoj učestvuje 50 umjetnika – gdje vidimo imena o kojima sam, recimo, mogla samo da čitam – i gdje učestvujemo studenti zajedno sa umjetnicima koji su nekada bili naši profesori“, dodala je ona.
“Izložba je realizovana u partnerstvu sa Prijestonicom Cetinje i Narodnim muzejom Crne Gore, a uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, Univerziteta Crne Gore, Državnog arhiva Crne Gore, NLB banke, ambasade SR Njemačke i ambasade Republike Slovenije, kao i Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju. U realizaciju su se uključile i brojne druge institucije, organizacije i pojedinci. Prvog dana, 4. oktobra, izložbeni prostori bili su otvoreni za publiku od 11 sati, dok je završnica večeri pripala filmskom programu u Kraljevskom pozorištu Zetski dom, gdje su prikazani filmovi Slobodana Šijana („Video fascikli – Tragom Hičkoka“), Branka Baletića („Area Three“), Vukice Đilas („Home Movies“) i Vlatka Gilića („Ljubav“) na svečanom otvaranju u 20 sati”, navodi se u saopštenju.
Drugog dana, 5. oktobra, u Galeriji „Dado Đurić“ održani su Razgovori sa umjetnicima, a potom i performans „S.I.S.“ umjetnica Boryane Petkove (Pariz) i Iskre Blagoeve (Sofija), koje zastupa L.I.N.K. galerija iz Sofije, uz učešće studentkinja FLU.
