To je poručila ministarka kulture i medija dr Tamara Vujović i čestitala građanima Nikšića i cijele Crne Gore na istorijskom uspjehu, izboru Nikšića za Evropsku prijestonicu kulture 2030. godine.
„Nikšić je danas postao simbol uspjeha, zajedništva i kulturne zrelosti Crne Gore. Titula Evropske prijestonice kulture potvrđuje da naš kulturni potencijal, identitet i kreativnost mogu stajati rame uz rame sa najboljima u Evropi. Ovo je priznanje radu i viziji svih koji su vjerovali da kultura može biti temelj razvoja, dijaloga i društvene kohezije”, poručila je Vujović.
Ministarka je istakla da će Ministarstvo kulture i medija, zajedno sa lokalnom samoupravom i partnerima iz zemlje i inostranstva, posvećeno raditi na realizaciji programa koji će Nikšić pozicionirati kao evropski centar savremenog stvaralaštva, kulturne saradnje i inovacija.
„Ova titula donosi novu energiju i obavezu da pokažemo da Crna Gora ima snagu da kroz kulturu povezuje ljude, podstiče razvoj i gradi mostove prema budućnosti. Nikšić će 2030. godine biti grad umjetnosti, ideja i susreta”, istakla je Vujović.
Ministarstvo kulture i medija zahvaljuje svima koji su doprinijeli ovom uspjehu timu koji je kreirao aplikaciju, umjetnicima, kulturnim institucijama, civilnom sektoru i međunarodnim partnerima.
Ovaj istorijski rezultat predstavlja potvrdu da je Crna Gora spremna da kulturu postavi u središte svog evropskog puta i razvoja zajednice zasnovane na stvaralaštvu i otvorenosti.
Lijepo je to što će postati grad kulture. Samo ima ogromni problem, da bi neki grad bio grad kulture. Problem su finansije. Grad mora da ima stabilnu i razvojnu perspektivu. Kroz Nikšić su prošli mnogi narodi i politički sistemi. Sve što su stvorili za sobom su rušili
Nikšić je prvi urbanistički projektovan grad u Crnoj Gori. Nikšić je potopljen grad. Nikšiću su uništene njegove prirodne rijeke. Nikšić je izgrađivao tešku industriju, koja je propala za vrijeme jedne generacije. Iz Nikšiča se stalno iseljava. Nikšićana je više van Nikšića nego u Nikšiću.
Bojim se da ova ideja prođe isto kao Dom revolucije, gde je bila divna zgrada moja škola.
Grad koji poseče drvorede lipa, koje su građani sami donosili iz Budoša i Vojnika i sadili, gde je svaka bila simbol ljubavi i kulture, sećanja, teško može duže zadržati funkciju grada kulture. Stari mostovi su još devastirani. Još čeka Nikšićka episkopija u ruševinama iz doba Sv. Vasilija Ostroškog – slava mu i milost. Evropa krije svoja nedela, kada su kao saveznici bombardovali Nikšić i uništili ceo kvart od Trga ispred pošte, do parka, groblja i ulice Vuka Karadžića. Nikšić još baštini propali titoistički sistem. Još su pune jame i nepoznate grobnice čestitih i poštenih nikšićana. Jesu li to evropske vrijednosti. Nikšić ne poštuje istinu, tradiciju naših predaka, čojstvo, riječ, jednakost, pravo svakog svog građanina na grob i pravo porodice da sahrani i opoje svog pripadnika. Sve ovo pripada KULTURI. NIJE LASNO BITI PRIJESTONICA KULTURE. Postoje neki uslovi, da nebi bilo po onoj narodnoj “Sve je to laž i prevara”…
Sve to košta.