On je govorio o knjizi „Mitropolit Amfilohije: Otačnik – Duhovni azbučnik“ autora prof. dr Hadži Jova Medojevića čija je promocija održana prekjuče.

Time su i počeli „Dani Mitropolita Amfilohija“ u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.

O knjizi su govorili Visokopreosvećeni Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, književnik Novica Sovrlić, prof. dr Jelica Stojanović, protojerej-stavrofor Darko Pejić, protojerej-stavrofor Boban Jokić, kao i autor prof. dr Hadži Jovo Medojević. Saopštenje od te večeri prenosimo integralno.

Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski gJoanikije, otvarajući manifestaciju i pozdravljajući prisutne, podsjetio je da „Dani Mitropolita Amfilohija“, u susret petoj godišnjici njegove blažene končine, počinju promocijom knjige „Mitropolit Amfilohije: Otačnik – Duhovni azbučnik“, te da je ogromni trud i ogromna ljubav koju je profesor Medojević svojim radom pokazao prema blaženopočivšem Mitropolitu i prema svojoj Crkvi.

Mitropolita Amfilohija opisao je kao pravo duhovno blago i izrazio zahvalnost profesoru Hadži Jovu Medojeviću što je pažljivo odabrao veliki broj kraćih i dužih misli, tumačenja Svetog pisma, asketskih zapažanja, iskustava i razmišljanja o raznim duhovnim i društvenim temama. Vladika Joanikije je istakao da je u pitanju izuzetno djelo, koje je namijenjeno svima, naročito obrazovanim ljudima, ali i svima koji vole knjige i iskrene misli i riječi. Takođe je istakao da je Mitropolit Amfilohije bio čovjek velikih darova, obrazovanja, kreativne energije i autoriteta, ističući da su takvi ljudi rijetki, ne samo u jednom vremenskom periodu, već i kroz čitavu istoriju.

Arhiepiskop cetinjski je iznio svoja lična zapažanja o unutrašnjem duhovnom životu Mitropolita Amfilohija, ističući da je u teškim trenucima, kada se suočavao sa važnim događajima i mnogobrojnim problemima, blaženopočivši pronalazio utočište u molitvi:

„U pojedinim momentima, naročito kada predstoje neki važni događaji, ili kad ga stignu mnogi problemi, da čovjek više prosto ne može da izdrži, a znamo kroz koje je sve muke i probleme prolazio i kakva je iskušenja savlađivao, on je znao da se povuče onoliko koliko mu je moglo biti. Da se povuče vrlo često i slomljen i iscrpljen, naročito u posljednjih nekoliko decenija, ali to je bilo samo naš spoljašnji utisak. On je zapravo bio nesalomiv i nepobjediv. On se svakako molio Bogu, udubljivao se u Tajne Božije, Gospoda koga je u srcu nosio, on je nekako sa njime sve savlađivao, i nije mu trebalo baš mnogo da se vrati sa tako obnovljenom energijom, svježinom, da se prosto podmladi. Da ga vidite opet ornog, spremnog, možemo reći nepobjedivog. I, naravno, to je uvijek pratilo praštanje”, kazao je mitropolit.