Crnogorska porodica iz Berlina obezbijedila je stipendiju za školovanje njegove djece. Njegova prodica danas zahvaljuje svima koji su odlučili da pruže pomoć i utjehu.

Skoro su tri mjeseca od dana kada je Crna Gora izgubila jednog od svojih najboljih sinova.

Neko koga je krasila ogromna hrabrost.

Mlađi vodnik Vojske Crne Gore, Dejan Božović, poginuo je u avgustu, bio je čovjek lavljeg srca.

Danas, prvi put, njegova porodica govori o svemu — o Dejanu, o gubitku, i o snazi koja ih drži.

Vladica Božović, supruga preminulog Dejana Božovića, kaže da tog dana kad je otišao na zadatak i da je znao da ide u smrt on bi – otišao.

Cisterna kojom je išao na interevenciju sletjelja je u prvaliju u teško pristušpačnom i tih dana dimom obavijenom rejonu Kuča. Djean je na mjestu stradao.

“Sat vremena prije nego što se sve to izdešavalo čuli smo se, razmijenili te informacije, šta ko radi od nas, gdje su djeca. To je nažalost bio posljednji put da smo se čuli. To je bio taj razgovor, i naše uobičajeno volim te”, kazala je Vladica.

Tišinu će zamijeniti nezmjerna tuga i bol, pomiješani potom sa osjećanjem ponosa na supruga, oca, brata i sina koji je dao život pokušavajući da zaštiti drugog. Uslijedili su prilozi građana, humanitarni marš, orden za hrabrost – sve to postalo je simbol zahvalnosti Dejanu i njegovoj žrtvi.

Boro Božović, otac preminulog Dejana Božovića, kaže da mu ublažava bol što je Dejan bio takav.

“Ja imam još dva sina a sa njim sam bio kao drug. On se stalno šalio. Narod ga je pohvalio. Kad me sretnu ljudi govore evo oca onog vojnika. Šta ću, takva je sudbina, pošao je na zadatak”, rekao je on.

Dejanova smrt potresla je cijelu zemlju.

Građani, dijaspora, kolege, svi su se ujedinili da pomognu njegovoj porodici.

Za Vladicu i njenu djecu, život bez Dejana nikada neće biti isti.

Ali sjećanje na njega — i zahvalnost naroda — ostaće kao dokaz da heroji ne umiru.