Na predlog da se o ovoj rezoluciji raspravlja, “zeleni” taster stisnulo je samo 13 poslanika (“Mi – snaga naroda”, “Mi – glas iz naroda, Pokret socijalista…), nije glasalo 166 poslanika, dok niko nije bio protiv, pa je rezolucija odbačena.
Ovu rezoluciju kojom se osuđuju zločini u NDH, podnijele su 1. avgusta, poslaničke grupe “Mi – snaga naroda” prof. dr Branimir Nestorović i NADA. Poslanički klub NADA trenutno bojkotuje rad Skupštine.
Kako su ranije istakli poslanici “Mi – snaga naroda”, tekst predloženog dokumenta, identičan je tekstu deklaracije koju je 2015. godine usvojio parlament Srpske, uz sitne izmjene vezane za broj proteklih godina i činjenicu da je ovdje riječ o deklaraciji Skupštine Srbije.
“U godini 30. godišnjice masovnih zločina nad srpskim narodom tokom operacija ‘Bljesak’ i ‘Oluja’, u kojima je preko 250.000 Srba protjerano sa svojih vjekovnih ognjišta, a preko 2.500 ubijeno ili se vodi kao nestalo, sa jasno iskazanom namjerom hrvatskog državnog vrha da se nikada ne vrate, podnijeli smo ovu rezoluciju. Ova Deklaracija treba da služi i kao poruka da je srpski narod sa obje strane Drine jedinstven, da ima zajedničko istorijsko pamćenje, zajedničke prijatelje i zajedničke protivnike, i da neće odustati od zajedničke budućnosti koju zaslužuje”, saopštila je poslanička grupa “Mi – snaga naroda”.
U prethodnom predlogu poslaničke grupe “Mi – glas iz naroda”, takođe se najstrože osuđuje genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH, posebno u Jasenovcu, gdje je, kako su podsjetili, “korišćeno 57 metoda ubijanja, uključujući i djecu i novorođenčad”.
Osuda genocida u NDH pred srpskim parlamentom zahtijevana je i prošle godine. Neslavno je prošla i 2022. godine kada je 41 poslanik glasao “za” da se rezolucija uvrsti na dnevni red, dok je u prvom pokušaju, za nju glasalo svega 11 poslanika.
Sunarodnici u Republici Srpskoj deklaraciju kojom se osuđuju zločini u NDH usvojili su 2015. godine.
Rezolucije kojima se osuđuju zločini počinjeni nad Srbima prelazile su posljednjih godina put od skupštinske procedure do dnevnog reda srpskog parlamenta, ali kada bi došao red na glasanje – većina neophodna stavljanje u raspravu, ne bi stisnula taster za glasanje.
