“Koliko puta smo u proteklim godinama slušali kako se pojedini akteri na društveno-političkoj pozornici, utrkuju da zaštite upravo one policijske funkcionere čiji se profesionalni integritet najduže i najdublje dovodio u pitanje, nazivajući čišćenje bezbjednosnog sektora saglasno zakonskim mehanizmima i obavezama, političkim progonom? Koliko puta su se ista lica pojavljivala kao njihovi glasnogovornici i zaštitnici, prije bilo kakve provjere, prije bilo kakve istrage, prije bilo kakvih činjenica”, ukazao je Bogdanović.
Posebno zabrinjava činjenica, istakao je, da je još 20. marta 2018. godine SDT, na čijem čelu je bio Milivoje Katnić, odlučilo da „nema dokaza” da je Žižić povezan sa kriminalnim grupama.
Prema riječima Bogdanovića, ta odluka možda predstavlja najjasniji simbol epohe u kojoj se sistem pravde pretvarao u sistem zaštite, i to ne zaštite zakona, već kriminala.
“Danas, kada vidimo da se isti ljudi ponovo sprovode u akcijama protiv organizovanog kriminala, postavlja se pitanje: koliko je vremena izgubljeno? Koliko je povjerenja razoreno? Koliko je struktura moglo biti razmontirano mnogo ranije da su starješine, direktori, i tužilaštvo radili svoj posao, a ne realizovali zadatke šefova organizovanog kriminala”, zapitao je Bogdanović.
Upitao je i ko je decenijama branio “prljave” policajce i ko je stvarao paralelne centre moći u bezbjednosnom sektoru.
“Ko je pokušavao od osumnjičenih policajaca da pravi „heroje” Ko je koristio političke i medijske megafone da relativizuje svaku sumnju, umjesto da štiti javni interes? Ovo je vjerovatno jedina zemlja u Evropi u kojoj su pojedini policajci imali zaštitnike u raznim strukturama i institucijama sa zadatkom da brane neodbranjivo”, ukazao je.
Bogdanović je ocijenio da ovo nije obračun sa ljudima, već sa kulturom nekažnjivosti koju je neko uporno hranio, štitio i branio.
