Malo je nedostajalo da se naš kik-bokser domogne zlatne medalje, pošto je u finalu discipline lou-kik, poražen od aktuelnog svjetskog i evropskog prvaka Bohdana Sitnjika iz Ukrajine 2:1.

“Utisci su nevjerovatni. Sama činjenica da niko od crnogorskih reprezentativaca nije ušao u finale 16 godina, sam dokaz koliko je teško ovo takmičenje i da smo trener i ja na pravom putu. Što se tiče prvenstva u Abu Dabiju, učestvovao sam u kategoriji do 71 kilogram. Bilo je 28 takmičara iz 28 djelova svijeta, a imo sam četiri meča. Što se tiče kik boksa, imamo vaganje prije svakog meča što otežava same borbe”, priča Nemanja u emisiji “Zorom” na ADRIA TV.

Kazao je da je u osmini finala pobijedio tamičara iz Gvatemale, u četvrtfinalu iz Azerbejdžana, dok je upolufinalu savladao takmičara iz Bugarske.

“Što se tiče mečeva, svaki ima svoju težinu i ne može se očekivati na prvenstvu svijeta da ima lakih mečeva. Iskreno, najteži meč meni je bio u četvrtfinalu protiv reprezentativca Azerbejžana, sa kojim sam se već jednom ranije sreo. Taj meč je bio težak, pun intenziteta”, prisjeća se Čađenović.

Sa Bugarinom je, kako kaže, bio najbolji meč.

“Tu pokazao sam sve što sam znao. Prethodno sam sebi nabio neki pritisak, ali sve je bilo kako treba na kraju. Imali smo veliku podršku od Ivana Strugara, i svi smo vjerovali da može da se napravi taj iskorak. Finale je bilo tijesno, ostaje taj žal zbog izgubljene borbe, ali poslali smo svima da Crna Gora pripada vrhu kik boksa”, priča Čađenović.

On ponavlja da je kik boks je jedna od najtežih sportova u svijetu, što zbog kontakta što zbog bodovanja.

“Boduju se samo trvdi udarci. Jako je teško spremiti se bez dva treniniga na dan, bez toga se ne može razmišljati o medalji. Tako da su pripreme bile jako teške”, navodi mladi sportista.

Prema riječima njegovog trenera Andreja Đeljoševića, Čađenović je i pripravnik u Upravi policije, pa je i pored posla uspio da trenira.

“Bukvalno, kao u filmovima. Budio se u pet ujutro, rani trening. Trči na posao, poslije posla opet trening. Osim toga, otac je jedne male djevočice”, kazao je Čađenović.

“Abu Dabi je bio specifiačan. Nevjerovatno teško takičenje za osvojiti. Moram pomenuti ostatak ekipe Viktora Borozana i Lazara Klikovca, koji nijsu uspjeli doći do medalje, ali odradili su dobre mečeve, što je svakako vrijedno pomena. Jako smo se dobro spremili, otišli smo sa 10o posto kapaciteta da osvojimo medalju. Ostaje žal zbog finala jer osjećam da smo mogli biti prvi. U svakom slučaju, napravljen je ogroman uspjeh”, rekao je Đeljošević.