Kako su saopštili iz Vrhovnog suda, Džiknić je već kršio sudske mjere zabrane približavanja ženi i njihovoj djeci, kao i mjeru zabrane uznemiravanja i uhođenja, koje su mu bile izrečene na tri mjeseca.
“Uprkos brojnim prijavama i obavještenjima policije da je tužilja primala uznemirujuće telefonske poruke i da su mjere prekršene, izostale su hitne i djelotvorne radnje države radi njene zaštite”, navode.
Kako ističu, suprug tužilje, više puta osuđivan, 15. novembra 2015. godine, u večernjim satima, u porodičnoj kući roditelja supruge, u naselju Čanj u Baru, u prisustvu njihovo dvoje maloljetne djece, vatrenim oružjem izvršio je teško krivično djelo.
“Naoružan automatskom puškom, nakon nasilnog ulaska u kuću, ispalio je više projektila u pravcu O.A, njene majke i oca, nanijevši im teške tjelesne povrede, usljed kojih je otac tužilje preminuo na licu mjesta. Vrhovni sud je zaključio da se ove posljedice mogu dovesti u direktnu vezu sa nečinjenjem nadležnih državnih organa i neizvršavanjem izrečenih zaštitnih mjera”, dodaju.
Presudom Osnovnog suda u Nikšiću, koju je potvrdio Viši sud u Podgorici, utvrđeno je da je tužena država dužna da O.A. isplati 20.900 eura na ime nematerijalne štete i to 11.400 eura zbog pretrpljenih i budućih duševnih bolova usljed umanjenja opšte životne aktivnosti, 5.700 eura zbog pretrpljenih i budućih fizičkih bolova i 3.800 eura zbog pretrpljenog straha, uz zakonsku zateznu kamatu počev od dana presuđenja do konačne isplate. Pored toga, država je obavezana da tužilji nadoknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 4.913 eura.
“U obrazloženju presude, Vrhovni sud se pozvao na domaće zakonodavstvo, Istanbulsku konvenciju i praksu Evropskog suda za ljudska prava, naglašavajući da se država ne može generalno smatrati odgovornom za akte nasilja koje počine privatna lica. Međutim, odgovornost države nastaje onda kada ona ne ispuni svoju dužnost da djeluje u cilju sprječavanja nasilja nad žrtvom, da preduzme sve razumne korake radi njene zaštite, kao i da obezbijedi brzo i djelotvorno istraživanje navoda o nasilju u porodici, budući da ima obavezu da zaštiti sva lica u svojoj nadležnosti od nasilja koje nad njima počine privatna lica. Ovom presudom potvrđeno je da obaveza države ne prestaje formalnim donošenjem zaštitnih mjera, već zahtijeva njihovo hitno, dosljedno i stvarno sprovođenje, što predstavlja značajan korak u jačanju institucionalne odgovornosti i zaštite prava žrtava porodičnog nasilja u Crnoj Gori”, dodaju u Sudu.











