Iz Sindikata su ocijenili da se ovim indirektno narušava i bezbjednost djece. Napomenuli su i da ovo nije isključiva krivica autora, već da su oni tek „inicijatori mržnje“, a za prave krivce smatraju one koji su ovakav udžbenik provjerili (ili nisu).
Saopštenje sindikata prenosimo integralno:
„Država neće mnogo izgubiti ako obućar nema pojma o svom poslu, jedino će Atinjani biti loše obuveni. Ali, ako učitelji budu rđavo ispunjavali svoje obaveze stvoriće pokoljenja neznalica i poročnih ljudi koji će upropastiti budućnost otadžbine“ riječi su kojima Platon upozorava na pogubnost lošeg obrazovnog sistema. Kako tada tako i danas, pitanje svih pitanja je kako i, što je još važnije, ko nam vaspitava, obrazuje i usmjerava djecu.
Listajući jedan crnogorski školski udžbenik (ne bi bilo loše provjeriti i sve druge) dolazimo do saznanja da nam djecu od rane mladosti uče da mrze, da ponižavaju, da žive sa predrasudama i diskriminišu druge. Na taj način se lagano ali sistematično urušava jedan važan dio svakog društva, formiraju generacije unaprijed predodređene za destrukciju.
Udžbenik „Crnogorski jezik za II razred gimnazije“ autora Adnana Čirgića i Jelene Šušanj na 58. strani prikazuje policajce kao nepismene, neobrazovane i glupe, na taj način stvarajući odbojnost djece prema ovoj profesiji i ljudima koji nose uniformu. Policajac kome ta ista djeca treba da potrče ako se nađu u nekoj neprilici ili opasnosti, koji treba da ih zaštiti, predstavljen je kao neko ko ne zna ni pravopis sopstvenog jezika. Dakle, nesposoban da pomogne i sebi a kamoli drugima. Policajac je predmet ismijavanja. Neko na koga se dijete ne može osloniti u bilo kojoj prilici. Ugrožavamo bezbjednost sopstvene djece, za početak.
Nepovjerenje, predrasude i mišljenja formirana u djetinjstvu i mladosti najčešće ostaju za čitav život. Kad djeca formirana na osnovu ove lekcije postanu odrasli ljudi njihovo povjerenje u policiju neće biti izraženo, nastaviće tako da vaspitavaju svoju djecu, policajci će biti sve lošiji glavama generacija koje dolaze a naša bezbjednost će da se ruši cigla po cigla. Polako ali neumoljivo ugrožavamo budućnost generacija koje dolaze.
Ali to nije isključiva krivica dvoje pomenutih autora. Oni su samo inicijatori mržnje i nipodaštavanja prema policiji. Mnogo veći krivci su oni koji su ovaj udžbenik provjeravali (ako su uopšte) i koji su ga odobrili. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija snose ogromnu odgovornost za ovu grubu diskriminaciju i tražimo odogvore od njih. Tražimo odgovornost ljudi koji su spremni da u dječije glave usađuju mrznju i netrpeljivost prema jednom velikom dijelu članova zajednice.
Naša djeca su dovedena u situaciju da se stide da kažu da su im tata ili majka policajci. Našoj djeci se od malih nogu na njihova nejaka pleća stavlja teret i usađuje kompleks niže vrijednosti. Na dušu naše djece se stavlja „životni pečat“ da su ih rodili, odgajili i u život poslali ljudi koji su niže vrijednosti nego svi drugi. Samim tim i naša djeca bi se trebala osjećati kao građani sa potpune margine društva.
A zašto? Da bi neko imao priliku da ispolji sopstvenu mržnju, netrpeljivost ili gađenje koje osjeća prema policijskoj uniformi? I da sve svoje frustracije prema uniformi izlije u školski udžbenik koji je dobio priliku da napiše, pregleda, odobri. A to bi trebalo biti jedinstven, častan i ponosan posao, napisati knjigu koja će djeci i mladim ljudima biti vodič i putokaz kroz život. Umjesto toga taj posao se pretvorio u priliku za ispoljavanje ličnih stavova koji se duboko kose sa poimanjem da crnogorsko društvo treba da bude društvo jednakosti, poštovanja, solidarnosti.
Pitanje za Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija i, prije svih, pitanje za Vladu Crne Gore, da li žele društvo otvorene diskriminacije, predrasuda i mržnje ili je njihov izbor dijametralan tom stanovištu. Ako je ovo drugo, a čvrsto vjerujemo da jeste, očekujemo njihovu urgentnu reakciju i anuliranje ove (ne)namjerno publikovane manifestacije mržnje i netrpeljivosti.
Takođe, očekujemo i tražimo reakciju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda kao i NVO koje se bave zaštitom ljudskih prava. I ne samo njih. Reakciju treba da pokažu mnoge institucije i pojedinci koji pokrivaju važne položaje u našoj državi. Ovo sigurno nije lijep povod ali je dobra prilika da zaista vidimo da li su policajci važni ovom društvu ili su ipak samo jeftina radna snaga i predmet podsmijavanja i diskriminacije.
