Osim Luksemburga, prosječna plata viša od 50.000 eura bilježi se još u pet zemalja: Danskoj, Irskoj, Belgiji, Austriji i Njemačkoj.

Na dnu liste, uz Bugarsku, prosječna godišnja plata po zaposlenom manja od 20.000 eura je u Grčkoj i Mađarskoj.

Podaci Eurostata pokazuju da su plate generalno više u zapadnoj i sjevernoj Evropi, a niže u istočnoj i jugoistočnoj Evropi.

Razlozi razlika u platama

Giulia De Lazzari, ekonomistkinja iz Međunarodne organizacije rada (ILO), istakla je da su ekonomska struktura i produktivnost država ključni razlozi razlika u platama među zemljama.

„Viša produktivnost omogućava državama isplatu viših plata“, rekla je za Euronews.

De Lazzari navodi da zemlje s većim udjelom sektora s visokom dodatom vrijednošću, poput finansija, IT-a i napredne industrije, po pravilu imaju više plate od zemalja u kojima je zapošljavanje koncentrisano u sektorima s nižom dodatom vrijednošću. U te druge spadaju, na primjer, poljoprivreda, tekstilna industrija ili osnovne uslužne djelatnosti.

„Snaga i prisutnost sindikata, kolektivni ugovori i nivo zakonski propisane minimalne plate takođe značajno utiču na visinu plata“, dodala je.

Dr Agnieszka Piasna, viša istraživačica u Evropskom institutu za sindikate (ETUI), objasnila je da nizak nivo sindikalne organizovanosti i viša nezaposlenost vjerovatno slabe pregovaračku moć radnika na tržištu rada.

„To se često navodi kao objašnjenje za nizak udio plata u mnogim zemljama srednje i istočne Evrope, koje imaju neke od najnižih stopa sindikalne organizovanosti u EU“, rekla je.

Prosječne plate prema kupovnoj moći

Razlike su manje kada se plate posmatraju prema standardu kupovne moći (PPS), koji uzima u obzir razlike u troškovima života među državama, navodi N1info.hr.

Jedna PPS jedinica teoretski omogućava kupovinu iste količine roba i usluga u svakoj zemlji.

Plate prilagođene punom radnom vremenu kreću se od 21.644 PPS-a u Grčkoj do 55.051 PPS-a u Luksemburgu. Razmjera između najviše i najniže vrijednosti tada se smanjuje na 2,5.

Uz Luksemburg, na vrhu ljestvice su Belgija, Danska, Njemačka i Austrija, sve s više od 48.500 PPS-a.

Pet zemalja s najnižim vrijednostima su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 PPS-a.

De Lazzari iz ILO-a istakla je da troškovi života i visine cijena utiču na plate, a posljedično i na visinu zarada.

„Zemlje s višim nivoima potrošačkih cijena generalno imaju i više nominalne plate“, rekla je.

Poredak pojedinih zemalja znatno se mijenja kada se upoređuju iznosi u eurima i prema PPS-u. Na primjer, Rumunija se penje s 22. na 13. mjesto, ostvarujući znatno bolji rezultat prema kupovnoj moći, dok Estonija pada sa 16. na 22. mjesto kada se uzmu u obzir razlike u cijenama.

Ako se prosječni rast iz posljednjih pet godina nastavi, očekuje se da će prosječna plata u EU-u u 2025. godini dostići 41.600 eura u nominalnom iznosu, a u 2026. godini 43.400 eura, iako se stope rasta znatno razlikuju među državama.