U novembru je Rejdiohed poslije sedam godina ponovo stao na binu, sa četvorovečernim koncertima u Madridu, Bolonji, Londonu, Kopenhagenu i Berlinu; posljednji koncert održan je 12. decembra u Berlinu.
U najnovijem izdanju svog newslettera The Red Hand Files, Kejv otkriva da je prisustvovao jednom londonskom datumu i preplavio ga je superlativima.
Odgovarajući dvojici fanova, napisao je da, dok je na turneji, „posljednje što želim je da idem na tuđe koncerte“, ali kako trenutno ne putuje, ponovo ide na svirke: „Tokom posljednjih par mjeseci prisustvovao sam mnogim svirkama. Nevjerovatne večeri, sve redom uključujući Boba Dilana, Svonse, Rejdiohed, Kamerona Vintera i Drti Tri.”
O samom Rejdiohedu rekao je: „Bizarno, prvi put sam bio u publici na tako velikom šouu i zatekla me je dubina ljubavi u sali, ljudi su igrali, vrištali, plakali, grlili se, bacali se unaokolo.”
Iskreno je nastavio: „Shvatio sam koliko je snažna živa muzika da grupa pojedinaca može da stvori sebi svojstven zvuk, a da se ljudi s tom vizijom povežu kao sa sopstvenim iskustvom. Osjetio sam njen moralni kvalitet, kako ta jedinstvena sila ima moć da popravlja svijet svojom dobrotom.”
Kaže da mu mir donose priroda, plivanje i odlazak u crkvu, ali „ništa ne nudi transcendentnu priliku kao živi koncert”.
Koncert je opisao kao „oblik ljudske djelatnosti koji zrači dobrotom, probija se kroz masu i izlazi u svijet kao reparativna, kosmička sila, popravlja stvari, drži đavola podalje.”
Zaključio je da je nastup Rejdiohed u The O2 bio „zapanjujući”, a reakciju publike pripisao „hrabrosti izvođača čistoj smjelosti da stanu pred masu i ponude svoje duše”.
Iako je trenutno van puta, Kejv se na turneje vraća početkom 2026: najprije nekoliko koncerata u Australiji i na Novom Zelandu, zatim opsežna ljetnja serija po Ujedinjenom Kraljevstvu i Evropi, uključujući veliki, rasprodat nastup u rodnom Brajtonu.
