Umjesto da se nadomijesti kadrovski deficit, učestale su ostavke među sudijama i tužiocima. Uz brojne druge probleme, to je kočnica u reformi pravosuđa.

Neki slučajevi, poput nedavne ostavke sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol, unose i neizvjesnost u sudske postupke, a razlozi su lične prirode, profesionalni pritisci ili nedostatak podrške.

Ko je odgovoran, pitali smo člana Sudskog savjeta Rada Ćetkovića.

“Sve češće se spinovanim informacijama želi naštetiti ugledu pravosuđa i stvoriti pritisak na nezavisnost pravosuđa i donošenje odluka. Na taj način svi oni akteri društvenog i političkog života, koji imaju značajan udio odgovornosti za današnje stanje u pravosuđu i na polju vladavine prava, žele sakriti svoju odgovornost ili pobjeći od nje, a javnosti predstaviti sudije kao jedine i isključive krivce za nedovoljno ažuran i efikasan pravni sistem”, kazao je Ćetković.

Stoga ne čudi, ističe Ćetković, što je sve više zahtjeva za prestanak sudijske funkcije, a sve manje želje među mladim pravnicima da obuku togu.

U prilog tome je i komentar na najnovije optužbe sa adrese izvršne vlasti da je pravosudni sistem neefikasan, kako je konstatovao poslanik Demokrata Dušan Stijepović.

“Sudije ne pišu zakone niti ih donose, već ih primjenjuju takve kakvi jesu. A ukoliko bude postojalo raspoloženje donosilaca odluka da se u pravosuđe uloži makar onoliko koliko se samo ove godine budžetski izdvojilo za neke druge sektore koji bi trebalo više da se bave sprovođenjem zakona, a manje da izazivaju javnost kriminalizacijom sudija, uvjeren sam da će efikasnost sudstva toliko porasti da više niko neće moći politički profitirati i pokušavati da, malo, citiram, ‘zategne pravosuđe'”, rekao je Ćetković.

Da se traži vrhunski kvalitet, ali bez sistemske podrške, ističe i nekadašnji sudija, a danas advokat Lazar Aković.

“Sudije danas rade u ambijentu institucionalne nesigurnosti, gdje nije uvijek jasno da li će profesionalni integritet biti dovoljan da ih zaštiti. Materijalni status i ti razlozi takođe utiču na odlazak sudija iz pravosuđa. Postoji osmišljen nesrazmjer između odgovornosti i zarade. Sudijska funkcija mora biti poziv, ali ne smije biti žrtva”, rekao je Aković.

Aković naglašava da se društvo pobrinulo da dođe do erozije sudijske funkcije, gdje se kolektivno etiketiraju najbolji, pa bježe iz profesije.

“Na odlazak sudija utiču nestvarni politički i javni pritisci, i to značajno. Sudija mora biti nezavisan, ne samo u odluci, već i u osjećaju sigurnosti. Kada se stvori ambijent u kojem se sudije stalno dovode u pitanje, bez razlikovanja odgovornih od profesionalnih, to neminovno tjera ljude iz sistema. Pravosuđe se ne jača pritiscima, već povjerenjem, stabilnošću i poštovanjem profesije”, istakao je Aković.

A najveću cijenu, kako zaključuje Aković, zbog takve situacije plaćaju građani koji čekaju pravdu.