Amerikanka Koko Gof snimljena je 27. januara kako lomi reket u hodniku igračkog dijela kompleksa u Melburn parku, što je navelo da zatraži više privatnosti.

Australijan open od 2019. prikazuje snimke iz zone namijenjene igračima u podzemlju Rod Lejver arene – teretane, prostora za zagrijavanje i hodnika koji vodi iz svlačionica.

Na ostalim grend slem turnirima pristup kamerama je znatno ograničeniji.

„Da li smo mi teniseri ili životinje u zoološkom vrtu koje posmatraju čak i dok idu u toalet“, upitala je Švjontek, Poljakinja koja je 28. januara ispala u četvrtfinalu.

Polufinalistkinja Džesika Pegula konstantno snimanje opisuje kao „narušavanje privatnosti“ i smatra da ga treba „smanjiti“.

„Stalno imate osjećaj da ste pod lupom“, dodala je Amerikanka.

Kamere se koriste kako bi se stvorila „dublja povezanost“ između navijača i igrača, kažu iz Tenis Australije, organizatora turnira.

„Prioritet nam je pronalaženje ravnoteže između predstavljanja ličnosti i vještina igrača, uz očuvanje njihove udobnosti i privatnosti“, dodali su u saopštenju.

Pegula, koja je članica Savjeta igračica WTA, kaže da će posle turnira ovo pitanje „ponovo biti istaknuto“ u razgovorima sa organizatorima.

„Vidjela sam na internetu da su ljudi zumirali telefone igrača i slične stvari“, rekla je Pegula, dodajući da je to sve „potpuno nepotrebno“.

„Jedini trenuci kada vas ne snimaju su dok idete pod tuš ili u toalet“, ističe.

Na pitanje da li se ikada obratila organizatorima tim povodom, Švjontek je odgovorila: „Šta je svrha?“.

Arina Sabalenka, prva teniserska svijeta, poslije poraza u finalu US Opena 2023. godine sličnom kamerom je snimljena kako uništava reket.

Organizatori Australijan opena ističu da „cijene“ povratne informacije igrača i žele da sarađuju sa njima po svim pitanjima.

Endi Rodik, bivši svjetski broj jedan, ranije je izjavio da bi trebalo da postoji posebna zona u kojoj bi igrači mogli da iskažu emociju i bijes poslije teških poraza.

Američka teniserka Amanda Anisimova kaže da je posle poraza od Pegule u četvrtfinalu Melburna bila svjesna kamera.

„Znala sam da su tu, pa sam samo spustila glavu i otišla u svlačionicu“, rekla je.

Ipak, dodaje i da kamere ponekad zabilježe i „lijepe trenutke“ koje navijači vole da vide.

Tokom godina njima su uhvaćeni brojni opušteniji trenuci.

Među njima, na primjer, kako su Švjontek, Rafael Nadal i Rodžer Federer morali da pokažu akreditaciju.

Međutim, Švjontek smatra da je i to nametljivo.

„Mi smo teniseri, treba da nas gledaju na terenu i na konferencijama za medije“, kaže. „To je naš posao, a ne da postanemo mim zato što smo zaboravili akreditaciju.“

Mnogi na vodećim pozicijama u tenisu su svjesni da tenis mora da se prilagodi i opstane na sve konkurentnijem sportskom tržištu.

Posmatrajući kako drugi sportovi prikazuju ljudskiju stranu sportista – poput dokumentarne serije Formula 1 Drive to Survive – tenis je bio primoran da razmišlja kreativnije.

Netfliksova serija Break Point (Brejk poen) nije privukla navijače na isti način, ali sadržaj iza kulisa na turnirima djeluje kao lak način da se produbi veza sa publikom.

Kada je Australijan open 2019. postao prvi gren slem koji je uveo kamere u prostore za igrače, Novak Đoković je to opisao kao „Velikog brata“.

Moguće je da će se obim snimanja smanjiti zbog nezadovoljstva igrača, ali ono neće nestati – tenisu je to potrebno.

US Open je posljednjih godina krenuo istim putem, što i ne čudi s obzirom na zahtjeve publike u Sjedinjenim Državama navikle na potpuni pristup u NBA (košarka), MLB (bejzbol) i NFL (američki fudbal) ligama.

Pružanje navijačima dubljeg uvida u kulturu svlačionica i u ono što je zaista potrebno da biste bili među najboljima na svijetu, važnije je nego ikada.

Vimbldon i Rolan Garos, poznati po njegovanju tradicionalnijih vrijednosti, za sada odolijevaju.

Pitanje je samo dokle.