Niko ne traži da srpski i crnogorski zamijene mjesta, već da se izjednače

Ona je u intervjuu za Borbu govorila o aktuelnoj političkoj situaciji, dešavanjima u Botunu, kao i o zakonu o zaštiti djece u digitalnom prostoru koji je nedavno predala u skupšinsku proceduru, ali i o izazovima u pravosuđu i odnosu sudstva prema borbi protiv kriminala.

Crnogorska politička scena ušla je u novu, čini se prilično turbulentnu fazu, i to u predizbornoj godini. Ministri iz redova Demokratske narodne partije podnijeli su ostavke i napustili vladu, a Predsjedništvo DNP javno je saopštilo da otkazuje podršku gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću. Sve to dogodilo se nakon što premijer Milojko Spajić nije prihvatio njihove inicijative vezane za identitetska pitanja nego ih je preusmjerio na Skupštinu. A tu je i pitanje Botuna, kao tačka mimoilaženja između DNP-a i PES-a. Kakav je Vaš stav o tome?

Dogovaranje na temu identitetskih pitanja predstavlja prije svega rešavanje jedne dugogodišnje sistemske, političke i nacionalne diskriminacije koja se direktno tiče velikog broja građana i građanki naše zemlje. Dakle, to nije partijski hir već civilizacijsko pitanje na čijem rešavanju – i SNP kao i naše kolege iz drugih stranaka godinama insistiraju…

Srpskim jezikom govori 269.307 građana Crne Gore, odnosno 43,18 odsto stanovništva, što ga čini ubjedljivo najzastupljenijim maternjim jezikom u zemlji. Takođe, niko od nas ne traži da srpski i crnogorski jezik zamijene mjesta u Ustavu, već da se ustavno izjednače tako što će i srpski jezik postati službeni jezik. Zalažemo se da jezik, koji skoro polovina ukupnog broja građana označava kao maternji, dobije isti status kao i jezik koji kao maternji prepoznaje nešto više od trećine građana Crne Gore.

Svaka politička stranka i organizacija ima pravo da se u skladu sa svojim planovima i procjenama bori za ravnopravnost srpskog jezika na način na koji procijene da je najbolji, najprincipijelniji, itd. Socijalistička narodna partija će se na svakom mjestu, a posebno u institucijama sistema, bilo to na sjednicama Vlade Crne Gore ili u Skupštini Crne Gore, bez dileme boriti za srpski jezik.

Za nas u SNP-u to je stvar kontunuiteta borbe na koju smo ponosni i od koje nećemo odustati. Pitanje je kojom dinamikom će se stvar rešavati, ali jedno je sigurno – predaja nije opcija. Kada su u pitanju najnovija dešavanja na temu sastava većine, da, saglasna sam da imamo novu političku realnost.

Izlaskom DNP-a većina je na izvjestan način oslabljena, ali uvažavam odluku naših kolega iz te partije, čiji rad cijenim. Sigurna sam da nam je za konačni uspjeh po ovom pitanju potreban široki društveni dijalog.

DPS nije naveo nijednu EU zemlju u kojoj većinski jezik nije službeni

Iz DPS-a, ali i jednog dijela javnosti, poručuju da su identitetska pitanja – srpski jezik i narodna trobojka “skretanje pažnje sa procesa evropskih integracija”, a neki tvrde da je to i direktna prepreka na evropskom putu. Šta mislite o tome, da li je tako?

Oni koji saopštavaju takve ocjene, dužni su javnosti da saopšte i argumentaciju. A to nisu učinili. Nisu čak ni ponudili jedan jedini primjer zemlje EU ili evropske zemlje u kojoj jezik kojim priča najveći broj građana – nije službeni jezik. Mi možemo govoriti o tome kada da otvorimo široki dijalog, ali ne i o uklanjanju ove teme sa dnevnog reda.

Štaviše, kada govorimo o Evropskoj uniji i Evropi uopšte, svi se pozivamo na vrijednosti kao što je borba protiv diskriminacije, prema tome naše zalaganje protiv diskriminacije najbrojnije jezičke zajednice u potpunosti je u skladu sa evropskim vrijednostima. Kad je u pitanju trobojka, ona nije „uvezeni“ simbol, već istorijska realnost i ponos Crne Gore.

Ona je bila zvanična narodna zastava po članu 39 Ustava Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine, gdje jasno stoji: „Narodne su boje: crvena, plavetna i bijela“. Trobojka je zastava pod kojom je kralj Nikola gradio državu, trobojka je bila i njegova dvorska zastava, a trobojka je bila i simbol antifašističke Crne Gore na koju smo svi, s pravom, posebno ponosni.

Da li je potrebno podsjećati da je zvanična zastava bila i u periodu poslije raspada SFRJ, DPS je pod njom i sa njom stupio na istorijsku scenu i došao na vlast. Nego, kad smo kod DPS-a, podsjetila bih na nešto što smo pomalo zaboravili. DPS je 2012. godine, tačnije premijer iz njihovih redova, Igor Lukšić govorio o vraćanju trobojke i korigovanju statusa srpskog jezika, dok se predsjednik Crne Gore i potpredsjednik DPS-a Filip Vujanović zalagao za uklanjanje dvije poslednje strofe državne himne.

To se dešava šest godina poslije referenduma. Zato se postavlja opravdano pitanje – da li mi danas treba da idemo ispod onoga što je čak i DPS predlagao, odnosno ko može biti protiv vraćanja trobojke i uklanjanja diskriminacije srpskog jezika?

Kriza u Botunu se morala izbjeći

Okidač za političku krizu bilo je započinjanje izgradnje kolektora u Botunu. Da li se to moglo izbjeći?

Kriza u Botunu se mogla i morala izbjeći. Kao Zećanka, ne mogu i nisam ćutala na nepravdu koja se decenijama nanosi mojim komšijama i prijateljima u Botunu. Moja podrška mještanima je apsolutna, jer oni nisu protiv razvoja, niti protiv rješavanja ekoloških problema, ali jesu protiv toga da se preko njihovih leđa donose odluke koje direktno ugrožavaju zdravlje, imovinu i budućnost generacija.

Da je bilo sluha za narod Botuna, a ne samo za građevinske dozvole, mi danas ne bi imali situaciju koju imamo. Ipak, kao odgovorna političarka, smatram da se prostor za dogovor mora naći, ali ne na štetu zdravlja mještana Botuna. Kolektor je potreban Glavnom gradu, ali tehnologija tog postrojenja ne smije ugrožavati život u Zeti.

Rješenje je u kompromisu koji će uvažiti interese mještana Botuna, a ne u sili. Dakle, vremena za dogovor još ima – iako ono ubrzano curi i zato još jednom apelujem da se ne zabija glava u pijesak, već maksimalno iskoriste naredni dani za postizanje dogovora, koji mora počivati na stručnim garancijama i punom uvažavanju lokalne zajednice. Zeta mora biti partner u odlučivanju, a ne meta loših odluka, jer niko nema pravo da budućnost Botuna kroji bez ljudi koji tu žive.

Posebno mi je neprihvatljivo, i povodom toga sam više puta reagovala, neuvažavanje i osporavanje prava Zećana od strane pojedinih političara i samozvanih aktivista.

Ko targetira Zećane zaboravlja da su oni slobodarski narod

Pojedini politički krugovi u Crnoj Gori i njima bliski mediji targetiraju Srbiju i njenog predsjednika Aleksandra Vučića zbog protesta u Zeti, i tvrde da Srbija direktno stoji iza ovih događaja. Kako komentarišete ovakve navode?

To je neosnovano, bez uporišta u istini, ali moram dodati i krajnje nekorektno prema građanima Zete i Botuna. Radi se o klasičnom pokušaju skretanja pažnje sa suštine problema, kao i namjeri da se glas jedne lokalne zajednice predstavi kao instrumentalizovana politička akcija. Protesti u Zeti nisu dirigovani iz Beograda, oni su inspirisani situacijom u Botunu i odnosom Glavnog grada prema Zeti.

Dakle, radi se o autentičnom izrazu nezadovoljstva građana koji brane pravo na zdrav život i dostojanstvo. Ovo je već viđena matrica – kad god građani dignu glas, traži se spoljni krivac, a najčešće je to Srbija. Recimo, prije samo par mjeseci kada su se desili protesti u Podgorici zbog incidenata sa stranim državljanima, takođe je spinovano da Srbija stoji iza njih.

Radi se o nedostatku političke zrelosti i odgovornosti da se komunicira na određene teme i da se direktno razgovara sa građanima. Taj manir nije dobar, i mora se mijenjati u budućem periodu. A oni koji targetiraju Zećane očigledno zaboravljaju da su Zećani slobodarski narod, koji je vjekovima sam donosio odluke, ali i branio svoju zemlju. Tako je i danas, to je borba za budućnost.

Želimo da našoj djeci pružimo zdravo i bezbjedno djetinjstvo

Uputili ste u skupštinsku proceduru Predlog zakona o zaštiti maloljetnika u digitalnom okruženju. Šta predviđa taj zakonski akt i šta Vas je motivisalo da ovo, kao poslanica u Skupštini Crne Gore, pokrenete i uopšte otvorite ovu temu?

Osnovna namjera ovog zakona je povećanje bezbjednosti naše djece.  A to je prioritet svakog zrelog i odgovornog društva kao i političke strukture koja pretenduje da osigura bolju budućnost za državu u kojoj stvara i radi.

U ovom konkretnom slučaju, najvažnije odredbe predloga predviđaju zabranu korišćenja društvenih mreža za djecu mlađu od 13 godina, obaveznu roditeljsku verifikaciju za uzrast od 13 do 16 godina, zabranu “deepfake” odnosno lažnog foto i video materijala sa neprikladnim sadržajem, gdje se mogu koristiti i likovi djece, kao i zabranu manipulativnih i seksualizovanih sadržaja.

Ne želimo da dozvolimo da društvene mreže budu sredstvo kojim se ugrožavaju životi, vaspitanje, socijalni i psihološki razvoj djece. Cilj je da zaštitimo njihovo mentalno zdravlje i spriječimo razne nevolje i opasnosti koje nerijetko počinju upravo na ekranima mobilnih telefona i na društvenim mrežama. Nije u pitanju nikakav udar na slobodu interneta, već poruka da je sigurnost djece iznad profita digitalnih kompanija.

Ovo nije borba protiv digitalnih platformi, već borba za zdravo i bezbjedno djetinjstvo. Ovu temu smatram jednom od najvažnijih u svom političkom djelovanju. Imamo veliko interesovanje i pozivam javnost da se slobodno što aktivnije uključi.

Bjekstvo Medenice pokazalo da su potrebne korjenite promjene pravosuđa

Vi ste i članica skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu. Javnost potresa još jedna sporna situacija, a tiče se bjekstva Miloša Medenice nakon što je prvostepeno osuđen na deset godina zatvora?

Bjekstvo Miloša Medenice je težak udarac za državu. Građani se opravdano pitaju – kako je moguće da čovjek osuđen na deset godina zatvora za teška krivična djela jednostavno odšeta iz zemlje? Time se šalje poruka da je sudstvo i dalje sigurna kuća za privilegovane kriminalce, a da su u sektoru bezbjednosti i dalje itekako aktivni “spavači” organizovanog kriminala.

Dok se sirotinji plijeni imovina zbog neplaćenih računa, dok se obični građani mrcvare po sudovima godinama, oni koji su prepoznati kao kreatori velikih anomalija u društvu tokom perioda bivšeg režima, imaju “VIP tretman” kod nekih sudija. To je neprihvatljivo. Ako država ne može da zadrži jednog osuđenika, onda će sve češća biti pitanja – ko zapravo vlada Crnom Gorom?

Neophodne su nam korjenite reforme u sudstvu, ali i sistemu bezbjednosti, odmah i bez odlaganja. Uzalud će jedan dio društva da vodi bitku bez kompromisa, za pravdu i za istinu, ako će djelovi sudstva svojim odnosom da anuliraju sve što smo postigli minulih godina i sve što nam je, između ostalog, zadatak u procesu evropskih integracija.

„Kroz Zelenu platformu gradimo za buduće generacije“

Nedavno je održana i prva sjednica Zelene poslaničke grupe, kojom Vi predsjedavate. Šta je zadatak ove grupe?

To je jedan novitet za Skupštinu i veoma dobra prilika da kandidujemo zelenu agendu kao temelj odgovorne politike. U fokusu su teme koje se tiču svakodnevnog života građana – čistija životna sredina, dostupnija energija iz obnovljivih izvora, održiv saobraćaj i urbana rješenja koja stavljaju ljude u prvi plan, kao i odgovor na klimatske promjene.

Saradnja sa Energetskom i Transportnom zajednicom, parlamentima regiona i kolegama iz Evropske unije za nas je važan alat za učenje, jačanje kapaciteta i kreiranje boljih politika, ali i za ubrzanje evropskih integracija. Kroz zakone, parlamentarni nadzor, lokalne inicijative i javne kampanje, zajedno sa građanima i lokalnim zajednicama gradimo promjene koje ostaju budućim generacijama.