Kriminalne grupe uključene u njegovo dalje distribuiranje nabavljaju falsifikate po cijeni koja iznosi svega dvadeset odsto vrijednosti originalnog novca.

Tako se, na primjer, za milion eura lažnog novca plaća 200.000 eura.

U Rumuniji se, prema pisanju, prave lažni euri, kuvajtski dinari i američki dolari, dok je najteže falsifikovati britansku funtu.

Članovi ovih kriminalnih grupa vole da se predstavljaju kao Italijani, Arapi, Grci, Česi, a među njima ima i kriminalaca sa prostora bivše Jugoslavije.

Kriminalci pretražuju novinske i internet oglase u potrazi za nekretninama, skupim automobilima, jahtama, vrijednim nakitom, satovima, umjetničkim djelima, pa čak i konjima.

Mjesta sastanka su obično gradovi na sjeveru Italije, a kao “rezervnu opciju” kriminalci koriste i gradove u Francuskoj, zemljama Beneluksa ili Španiji.

Operišu u većim grupama, čime policiji otežavaju sagledavanje strukture grupe i razmjera prevare.

Šefovima kriminalnih grupa to omogućava da one na nižoj hijerarhijskoj ljestivici drže u neznanju o veličini pijlena.