Gdje je granica između zdrave ambicije i prevelikog tereta, kako prepoznati da dijete više ne uživa nego izdržava, sve to će nam objasniti Marija Babić psihološkinja i profesor fizičkog vaspitanja Velimir Vlahović.
“Kad je u pitanju roditeljstvo moramo znati da je to posebna uloga upravo po tome što je opterećeno određenim strepnjama, očekivanjima, isčekivanjima, a onda mi kao roditelji dosta pravimo neke nesvjesne pritiske na njih. Važno je da roditelji smatraju da su u suštini pritisci koje dijete osjeća u vidu ambicioznosti i perfekcionizma, dosta često oni njihovi preslikani, ovo ne mora da bude pravilo.
Djeca gledajuči svoje roditelje poimaju što je važno i što nije važno u spolašnjem svijetu. Od roditeljstva pravimo zahtjeve, pa se situacija usložnjava po više oblasti koje su važne nama i djetetu.Treba poznavati svoje dijete, a svaki roditelj može da prepozna kad mu nisu zabavnii ples, gluma, sport i dodatni časovi, da znamo kako da se povučemo istupimo i da pomognemo djetetu da ima jaku bazu da se razvija u sigurnom okruženju
Zdravi pritisak, kako dodaje, ne postoji.
“Tu je motivacija, pritisak nije nešto što dobro radi kod djece. Kada govorimo o njima treba naći stepen i način motivacije, da to bude nešto individualno. Motivacija kod djece zavisi od procjene njihovih ciljeva i što ih motiviše i raduje”, dodaje ona.
Babić naglašava da se kroz sitne stvari može vidjeti u čemu dijete uživa i ne uživa.
Dosta često roditelji dopuštaju djeci da rano odustaju, što i nije dobro za razvoj djece. Moraju poznavati određena vrsta pravila, moraju imati strukturu da se osjeća sigurno. Mora ih pogurati na tu aktivnost, da shvate da li im se sviđa ili ne. Dužnost roditelja da ih poguraju jer bi dijete odustalo ako im se prvi trebning oni bi odustali”, naglašava ona.
Kako je objasnila, idealna kombinacija je da se sa njima igra i da se priča.
“Očevi koji su uključeni u sport sa svojom djecom više mu daje informacija, ne može dijete da zavoli fudbal ako mu tata ne priča o tome, ne odvede ga na utakmicu i motivišu ga. Djeca vole informacije, na roditeljima je da dječiju anksioznost smiri i da im da informacije koje su im potrebne”, rekla je ona.
Babić je navela da je djeca sve manje vjeruju da je za nešto potrebno vrijeme, te dodaje da nestrpljenje prenosimo na djecu.
“Želimo da stignemo život, trčeći za satnicama. Toga budemo svjesni kad dođemo do iscpljenja, pritisci na roditelje su veliki. Nismo svjesni koliko taj pritisak utiče na našu djecu, ne potenciramo koliko je igra važna i koliko je važna za snalaženje u svijetu. Nismo stpljivi, a ni naša djeca nisu sklona da vide da ako se trudiš, uspjeh će doći”, dodala je on.
Apeluje na djecu i roditelje da njeguju strpljenje, kroz igru prisustvo.
Velimir Vlahović profesor fizičkog vaspitanja kazao je da kad se posmatra dječiji sport treba da bude zdrava rekreacija i igra, a ne postizanje fenomenalnih rezultata.
“Što se sporta tiče u najranijem periodu treba da bude igra i zabava, a što se tiče drugih obaveza često je to nametanje koje počinje da guši sve nas a ne samo djecu, Nismo rođeni za sve, roditelji treba da ispitaju šta djetetu najviše leži i tako da se usmjerava. Niko od nas ne može da radi pod pritiskom, vidi se kad djete veselo radosno ide na neke aktivnosti”, rekao je on.
Kako je naglasio je previše je obaveza za djecu i treba imati mjesta za zdravo djetinjstvo i da pronađu šta ih interesuje i da ih ka tome usmjeravaju.
“Važno je uključiti djecu u rekreativni sport, gdje je zdrava sredina, gdje se stvara cijela zajednica, gdje se družimo, zabavljamo i stvaramo prijatelje za cijeli život. Sve manje ostaje prostora za igru, nekad loše vrijeme, telefoni, igrice, sve je to što ih udaljava od svakodnevnih obaveza i sporta. Uticaj roditelja je važan da ih motiviše, mi mora da ih zainteresujemo, da ih povedu na jedan drugi sport, kurseve. Ali ne treba ih forsirati kroz sport, treneri i profesori se trude da izvuku maksimum iz njih. Jako je važno kad ih nakon odustajanja uspjemo da ih vratimo, to je obaveza roditelja i nas kao sportskih radnika da ih izgradimo kao ljude”, naglasio je on.
Opširnije u videu:











