Osjećaj sigurnosti

Stručnjaci već dugo primjećuju da prisutnost životinja može pomoći djeci u učenju. Terapijski psi često se koriste u školama jer stvaraju opuštenu atmosferu i ne osuđuju dijete. Djeci je, na primjer, puno lakše da čitaju knjigu dok sjede uz psa ili mačku nego kada osjećaju pritisak da moraju vježbati.

Kućni ljubimci mogu biti i snažan izvor utjehe. Istraživanja pokazuju da se mnoga djeca, kada su tužna, uplašena ili ljuta, spontano obraćaju svojim ljubimcima. Roditelji takvu djecu često opisuju kao manje anksioznu i povučenu. Životinja, bez obzira na vrstu, djetetu može pružiti osjećaj sigurnosti, ali i temu za razgovor s vršnjacima.

Razvoj saosjećanja

Briga o ljubimcu pomaže djeci da razviju osjećaj odgovornosti i brižnosti. Prema istraživanjima, djeca s kućnim ljubimcima provode znatno više vremena aktivno se brinući za drugo živo biće nego djeca koja nemaju ljubimce. Upravo ta svakodnevna briga omogućava im da steknu saosjećanje i pažnju prema drugima od najranije dobi.

Postoje i dokazi da kućni ljubimci mogu pozitivno uticati na zdravlje. Neka istraživanja upućuju na to da djeca koja su u ranoj dobi izložena psima ili mačkama imaju manji rizik od razvoja određenih alergija. Pretpostavlja se da rana izloženost bakterijama iz okoline pomaže imunološkom sistemu da se bolje prilagodi.

Druženje s ljubimcima povezuje se i s većim samopouzdanjem te manjim osjećajem usamljenosti kod djece. Osim individualnih koristi, kućni ljubimci često jačaju i porodične veze. Zajedničke šetnje, hranjenje ili igra postaju dio svakodnevice i stvaraju trenutke bliskosti.

U užurbanom ritmu života, vrijeme provedeno s kućnim ljubimcem često znači usporavanje. Ponekad je upravo to „ništa posebno“, igra, posmatranje ili tišina, ono što djeci i roditeljima najviše treba.