U Crnoj Gori je tokom prošle godine radilo 40.567 stranaca iz 107 država – podaci su Ministarstva unutrašnjih poslova i Zavoda za zapošljavanje. Najviše radnika došlo je iz Turske, Srbije i Rusije, a gotovo polovina angažovana je u građevinarstvu i turizmu. U Uniji poslodavaca ističu da su na to primorani.
„To su prosto neke grane koje su od izuzetnog značaja za poslodavce, a mi tu imamo baš deficitarna radna mjesta i to već nekoliko godina unazad. Nažalost tek nekih 20 odsto naše radne snage angažovano je u nekim turističkim gradovima, odnosno hotelima“, kazala je Kristina Knežević iz Unije poslodavaca Crne Gore.
Većina poslodavaca, dodaje Knežević, želi da zaposli domaće radnike, ali demografski pad i migracije dodatno produbljuju problem. Zbog toga su, poručuje, neophodne određene reforme.
„Vjerujem da je potrebna reforma obrazovanja, neki skladni odnos potrebe na tržištu rada i obrazovnog sistema, omogućavanje prekvalifikacije. Vjerujemo iz Unije konkretno da je najveći problem što mi imamo jako razna trenutna zanimanja i upuštanje u neke studije koje nijesu uopšte potrebne u ovom trenutku na tržištu rada“, istakla je Knežević.
Dodatni izazov je i obezbjeđivanje smještaja, što povećava troškove poslodavcima, a radnike primorava na svakodnevna putovanja iz susjednih država. Uprava policije navodi da tokom jednog dana, preko graničnih prelaza Sukobin i Božaj, u Crnu Goru uđe i do dvije hiljade državljana Albanije, koji se istog dana vraćaju u Skadar i okolna mjesta. Većina je angažovana na građevinama u Ulcinju, Baru i Podgorici.
„Ovo je jedan problem i za poslodavce i za zaposlene jer nekada poslodavci nijesu u mogućnosti ni da plaćaju taj smještaj pa zaposleni moraju da putuju iz drugih zemalja“, kazala je Knežević.
Smatra da nadležni ne rade dovoljno na poboljšanju tržišta rada.
„Vjerujem da se državni organi koji se tiču tržišta rada, a tiče se mnogih, zaista radi nešto po tom pitanju, ali ono što možemo da vidimo je da ne radi dovoljno, uvijek može više“, navela je Knežević.
I dok su stranci oslonac ključnih grana crnogorske ekonomije – jasno je da će, bez ozbiljnijih reformi i boljih uslova rada, zavisnost od uvozne radne snage biti dugoročna realnost, a ne privremeno rješenje.
