“Rodna ravnopravnost se ne ostvaruje simboličnim i sporadičnim gestovima, već zahtijeva kontinuiranu političku odgovornost, dosljednu primjenu zakona, resurse i institucije koje reaguju pravovremeno i efikasno, a ne tek pod pritiskom javnosti ili nakon tragičnih posljedica”, navodi Mihaljević.
CGO ukazuje da su žene u Crnoj Gori i dalje su izložene sistemskoj diskriminaciji, ograničenom učešću u procesima odlučivanja, ekonomskim barijerama i rodnom jazu na tržištu rada, a što sve naglašava posljedice izostanka dosljednih i rodno odgovornih javnih politika i praksi.
“Na ove izazove ukazuje i Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori za 2025. godinu, u kojem se konstatuje da, uprkos unaprijeđenom zakonodavnom okviru, i dalje postoji značajan jaz između normativnih rješenja i njihove primjene u praksi, naročito u oblasti zaštite od rodno zasnovanog nasilja. Evropska komisija opominje na potrebu jačanja institucionalne koordinacije, unapređenja prevencije i obezbjeđivanja djelotvorne i pravovremene zaštite žrtava, uz dosljedno procesuiranje svih oblika nasilja nad ženama”, dodaje Mihaljević.
Podsjeća da, prema MONSTAT-ovom EU-GBV istraživanju, jedna od pet žena (20,2 %) u Crnoj Gori navodi da je tokom života doživjela nasilje od strane partnera, dok značajan broj žena prijavljuje i druge oblike rodno zasnovanog nasilja, uključujući nasilje u porodici i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu.
“Dodatno, brine i činjenica da se nasilje nad ženama često ne prijavljuje, kao i da institucionalni odgovor nerijetko kasni ili zavisi od pojedinačne procjene, umjesto od jasnih i obavezujućih procedura. Takva praksa ne doprinosi povjerenju u sistem, niti obezbjeđuje adekvatnu i pravovremenu zaštitu ženama koje su izložene nasilju. CGO na ove probleme ukazuje godinama, ali izostaje adekvatan odgovor nadležnih”, kaže Mihaljević.
Poseban problem je rastući broj slučajeva femicida, kao najekstremnijeg oblika rodno zasnovanog nasilja nad ženama.
“Prema podacima Centra za ženska prava, u posljednjih osam godina u Crnoj Gori su počinjena 22 femicida, a samo tokom 2025. godine četiri žene ubijene su od strane njima bliskih osoba, među kojima je i jedna dvogodišnja djevojčica. Femicid nije zločin iz strasti, niti izolovani incident ili „porodična tragedija”, već zločin iz mržnje prema ženama i predstavlja krajnju posljedicu dugotrajnog institucionalnog nečinjenja, izostanka prevencije i normalizacije nasilja nad ženama. Stoga, femicid zahtijeva ozbiljan, odlučan i sistemski odgovor države, a ne sporadične i zakašnjele reakcije nakon pojedinačnih tragičnih ishoda”, ukazuje ona.
Prema Indeksu rodne ravnopravnosti, Crna Gora posebno zaostaje u oblasti moći i odlučivanja, što, ističe, dodatno potvrđuje da formalni okviri nijesu praćeni stvarnim promjenama.
“Na primjer, u Skupštini Crne Gore imamo 23 poslanice i 58 poslanika, a u u radnim tijelima Skupštine žene su na čelu svega četiri od ukupno 16 odbora, uključujući predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost. CGO ističe da zaštita prava žena nije „žensko pitanje”, već pitanje demokratske zrelosti društva i poštovanja osnovnih ljudskih prava. Društvo koje ne obezbjeđuje sigurnost, jednak tretman i stvarne mogućnosti za žene ne može se smatrati ni pravednim ni stabilnim”, zaključuje Mihaljević.
