Milatović smatra da su odredbe člana 38 stav 1, tačke 2, 6, 7, 9 i 11 i člana 103 stav 2 i 5 Zakona o Vojsci Crne Gore u suprotnosti sa članom 130 stav 1 tačke 1 i 3 Ustava Crne Gore.

Obrazlažući zašto smatraju da nema osnova da se prihvati inicijativa, iz Vlade su u mišljenju ukazali da predsjednik Crne Gore komanduje vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, dok ministar odbrane obezbjeđuje izvršavanje odluka o komandovanju vojskom.

“Međutim, Vojska Crne Gore, kao i sve vojske svijeta, ima redovne aktivnosti, koje iziskuju svakodnevno donošenje odluka za njihovu realizaciju. Ove aktivnosti podrazumijevaju sprovođenje obuke i vojnih vježbi na teritoriji Crne Gore, izvođenje radova u skladu sa posebnim ugovorima (radovi na putnoj infrastrukturi za potrebe opština), međunarodnu saradnju, ispunjavanje obaveza po osnovu članstva u NATO-u i sl. Za realizaciju ovih aktivnosti na dnevnom nivou potrebno je donošenje određenih odluka, koje u skladu sa vojnom terminologijom predstavljaju odluke o upotrebi vojske. S obzirom da Savjet za odbranu i bezbjednost predstavlja tijelo koje se sastoji od predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i predsjednika Vlade, koje nema redovne sjednice, već se sastaje po potrebi, ukoliko bi bila neophodna odluka Savjeta za redovne dnevne aktivnosti vojske, došlo bi do paralize sistema odbrane”, istakli su iz Vladi.

Ukazuju da bi pripadnici vojske čekali po više mjeseci da se održi sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost prije započinjanja bilo koje dnevne aktivnosti, što bi u krajnjem vojsku učinilo nespremnom i neefikasnom da vrši dodijeljene misije i zadatke.

Iz tog razloga je, kako objašnjavaju, Zakonom o vojsci propisano da ministar odbrane donosi odluke o upotrebi vojske u drugim aktivnostima u zemlji (član 38 stav 1 tačka 2 Zakona o Vojsci Crne Gore).

“Ovom normom se ni na koji način ne preuzimaju nadležnosti Savjeta za odbranu i bezbjednost, već se, naprotiv, stvaraju uslovi da pripadnici vojske budu spremni i obučeni da blagovremeno izvršavaju odluke o komandovanju Savjeta” navodi se u mišljenju.

Naglasili su da nadležnost ministra odbrane za predlaganje postavljenja, razrješenja i imenovanja ni na koji način ne umanjuje ustavne nadležnosti Savjeta, jer je krajnja odluka za postavljenje, razrješenje i imenovanje na Savjetu, koji nije obavezan da prihvati predloge.

U mišljenju je ukazano i da na odluke Savjeta o postavljenju trenutno čeka više od 70 oficira.