Od preko 100 pacijenata koji čekaju na transplantaciju organa, njih 70 čeka na bubreg, kažu iz Kliničkog centra Crne Gore. Ističu da su slučajevi oboljenja bubrega u kontinuiranom porastu.

„Posljednjih godina bilježimo dramatične brojke, svaki osmi ili deveti građanin ima oboljenje bubrega, a da toga nisu svjesni. Ova bolest u početnim fazama prolazi nezapaženo što predstavlja veliki javno-zdravstveni problem“, kazao je direktor klinike za nefrologiju KCCG, dr Elvir Mučić.

Sve veći broj pacijenata je na hemiodializi, ali i onih sa presađenim bubregom, navodi Mučić. Nakon bubrega, kaže, najpotrebnija je jetra.

„Transplantacija bubrega se ne računa kao hitna metoda liječenja, jer postoji hemiodijaliza, dok kod transplantacije jetre nema alternativu i to im je jedina šansa da prežive“, istakao je Mučić.

Mučić napominje da u čekanju na presađivanje organa nerijetko dođe do smrti pacijenta, nerijetko mladih ljudi. Zato je, ističe, neophodno podizanje svijesti o važnosti donorstva.

„Jedan donor može da spasi osam ljudskih života, dva bubrega, jetra, srce, rožnjača oka, pluća, koštana srž, itd, svi organi koji mogu da se doniraju. Mnogo veća šansa je da neko u toku života dođe u potrebu za organom, nego da sam bude donor organa“, kazao je Mučić.

O trošku države, transplantaciju u Minsku do sada je obavilo 14 pacijenata. Transplantaciju bubrega je, ističe Mučić, najbolje odraditi prije započinjanja liječenja hemiodijalizom.

„Kada je u pitanju kadaverična operacija bubrega u Minsku, neko prosječno čekanje je od godinu, do najviše godinu ipo dana“, naveo je Mučić.

Transplantaciju sa živog srodnika, kaže Mučić, moguće je uraditi i u KCCG. Navodi da u Crnoj Gori postoji 12 centara za dijalizu, sa 230 pacijenata, koji svakog drugog dana posjećuju jedan od centara, gdje provide po četiri sata. Ipak, donorsku karticu ima samo oko 150 građana Crne Gore.