Porodica stradale žene ogorčena je zbog presude, tvrdeći da se na ovaj način žrtva ponižava. J.M. je oglašena krivom za teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja, a presudu je izrekao sudija Osnovnog suda u Podgorici Borko Lončar.

Tokom postupka je utvrđeno da je okrivljena Podgoričanka 24. juna 2024. godine, na Nikšićkom putu u Podgorici, upravljajući automobilom “volvo xc60”, udarila S.V. dok je prelazila preko pješačkog prelaza. Na video- snimku koji je zabilježio tragediju vidi se kako ženska osoba kreće da prelazi pješački prelaz, a nakon nekoliko koraka nalijeće vozilo koje je udara. Od siline udara, žena je prebačena preko automobila.

Okrivljena je tokom postupka tvrdila se sporne prilike kretala umjerenom brzinom. Kada je uočila pješaka, htjela je da ga zaobiđe i da zakoči, u čemu nije uspjela, a ženu je udarila retrovizorom. Nalaz vještaka pokazao je da se J.M. kretala brzinom oko 51 kilometar na sat. Tragovi kočenja nijesu uočeni.

Porodica S.V. smatra da je presuda skandalozna, zbog čega su se sudu obratili zahtjevom da kopiraju spise predmeta i presudu. Sudija Lončar odobrio im je kopiranje svih spisa osim presude, što je kod njih dodatno izazvalo ne samo ogorčenje, već i sumnje. Budući da je J.M. izrečena osuđujuća presuda, iako se porodica stradale pridružila krivičnom gonjenju, sud nije obavezan da im dostavi presudu, jer na nju nemaju pravo žalbe.

Zbog toga se porodica stradale preko punomoćnika pisanim putem obratila Višem sudu, kojem su dostavljeni spisi predmeta, budući da je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici uložilo žalbu na presudu sudije Lončara. U dopisu su naveli da im nije dozvoljeno da kopiraju presudu, odnosno da vide na koje olakšavajuće okolnosti se pozvao sud kada je okrivljenoj za smrt pješaka, i to na pješačakom prelazu, izrekao kaznu kućnog zatvora.

“U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo na pješačkom prelazu, mjestu koje uživa poseban stepen pravne zaštite, te da na strani oštećene nije postojao bilo kakav doprinos nastupanju štetne posljedice, što proizilazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, doc. dr Gorana Čarapića. U saznanju smo da je sudija naveo da je cijenio ponašanje pokojne S.V., te da je pronašao doprinos u njenom ponašanju, bez obzira na činjenicu da tako nešto ne proizilazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka. Uprkos navedenom, izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz određivanje da se ista izvršava u prostorijama stanovanja (pri čemu je okrivljena zaposlena, što znači da će se slobodno kretati svakodnevno do posla i nazad, uz dodatnih sat vremena “šetnje”), po svom karakteru i načinu izvršenja ne odražava težinu učinjenog djela, niti nastale posljedice”, piše u dopisu.

Imajući u vidu da je prilikom nesreće došlo do najteže posljedice – gubitka ljudskog života na pješačkom prelazu, ocijenili su da izricanje kazne koja se izvršava u kućnim uslovima ne može ostvariti svrhu kažnjavanja, naročito u dijelu generalne prevencije i jačanja povjerenja javnosti u pravni poredak.

“Oštećeni su se tokom postupka aktivno uključili u krivično gonjenje, te smatraju da izrečena sankcija ne odgovara težini pretrpljenog gubitka, niti okolnostima konkretnog slučaja. Prema onome što je postupajući sudija cijenio kao olakšavajuće okolnosti, to je bio i odnos okrivljene prema samom djelu, pri čemu sud nije uzeo u obzir procesno ometanje postupka zbog navodnih “psihičkih problema”, koje su se iznenada promijenile kada je porodica dostavila javno dostupne fotografije okrivljene sa društvenih mreža, prema kojima se jasno utvrdilo da kod okrivljene ne da nema kajanja, nego da nema nikakvog poštovanja prema porodici oštećene”, ističe se u dopisu porodice stradale žene.