Saradnica na programima u CGO, Maja Marinović, podsjeća da se taj slučaj odnosi na ubistvo tri člana porodice Klapuh – Hasana, Feride i njihove kćerke Sene, 6. jula 1992. godine na mostu „Obrada Cicmila” u Plužinama, između brane na HE „Piva” i graničnog prelaza na Šćepan Polju.

“Brutalnost ovog zločina se ne ogleda samo u činu ubistva troje nedužnih članova jedne porodice, već i u činjenici da su to počinili oni kojima su vjerovali da će ih bezbjedno prevesti na teritoriju Crne Gore”, istakla je.

Istoričar i publicista Edin Smailović rekao je da taj slučaj izdvaja činjenica da je suđenje odgovornima sprovedeno relativno brzo.

“Iako je Crna Gora u tom periodu podržavala ratnu politiku u BiH, zločin je bio toliko očigledan da ga ni tadašnje pravosuđe, sa svim svojim manama, nije moglo negirati. To je bila i prva presuda za neki zločin na teritoriji Crne Gore. Međutim, ključni problemi nijesu vezani za presudu, već za njeno sprovođenje. Samo jedna osoba je kažnjena, i to zbog neprijavljivanja, dok izvršioci nijesu privedeni pravdi”, kazao je Smailović.

Istakao je da ne postoji volja države da se slučaj do kraja procesuira, kao i da vjeruje da se neki od počinilaca nalaze u BiH i Srbiji.

„Sada se navršavaju 34 godine i pitanje pravde i dalje ostaje otvoreno. Članovi porodice Klapuh na sraman način sahranjeni su kao NN lica u Nikšiću, bez adekvatne ekshumacije i ukopa u skladu sa islamskom tradicijom. Država je trebalo da obešteti preživjele članove porodice, uputi zvanično izvinjenje sa najviših državnih instanci za dešavanja 90-ih, ali i da obezbijedi sjećanje – da most na kojem su stradali ponese ime porodice Klapuh, što bi bio trajni podsjetnik na ovaj zločin i sistemski doprinos edukaciji”, naveo je Smailović.

Dodao je da sve što danas uradimo u procesu suočavanja s prošlošću, od uvođenja činjenično utemeljenih nastavnih sadržaja o ratnim zločinima u udžbenike do razvoja memorijalne kulture, radimo zbog sebe i budućih generacija.

“To je osnovni uslov za izgradnju zdravog društva koje njeguje socijalnu pravdu i u kojem se svaki pojedinac cijeni i štiti”, naglasio je Smailović.

On je ukazao na neke dublje probleme iz perioda 90-ih.

“Ono što se desilo tada je primjer manipulacije ljudima. Meni je jako žao što se pred sudovima nije sudilo određenim novinarima i vjerskim licima. To je veliki propust tog vremena, jer su oni posredno više ubijali nego što su to činile ubice na terenu – to je bilo trovanje ljudske duše, iz kojeg je proizašlo ono što smo dobili tih 90-ih”, pojasnio je on.

Učesnici i učesnice su se tokom diskusije osvrnuli na posljedice izostanka suočavanja sa prošlošću, ukazujući na širi društveni i globalni kontekst.

“Ipak, smatram da na Balkanu ne postoji realan potencijal za nove destruktivne sukobe, prije svega zbog ekonomske i društvene iscrpljenosti ovih društava. Međutim, brine to što se procesi fašizacije često koriste za političku mobilizaciju i opravdavanje nepravednog društvenog poretka”, kazao je Smailović, odgovarajući na neka od pitanja.

“Treba da brine formiranje novih generacija koje će s pravom biti nezadovoljne. Ovo društvo im ne nudi uzore niti institucije u koje mogu imati povjerenja. Postoji opasnost da će potvrdu sopstvene vrijednosti tražiti kroz govor mržnje prema manjinama, što može postati način društvene afirmacije”, upozoreno je tokom diskusije.

Marinović ističe da vebinar predstavlja praktičnu nadogradnju CGO priručnika „Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa”, omogućavajući dublju analizu i diskusiju o sudskim presudama, u ovom slučaju o dokumentaciji koja je dostupna u publikaciji „Suočavanje s prošlošću u Crnoj Gori: slučaj “Porodica Klapuh”.

“Cilj serije vebinara bio je da zainteresovanoj javnosti omogući pristup provjerenim i verifikovanim informacijama o ratnim zločinima, kroz analizu sudskih presuda, relevantnih dokaza, svjedočanstava i uloge institucija, uz potenciranje značaja uspostavljanja kulture sjećanja”, naglasila je.

Serija vebinara realizuje se u okviru CGO projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde”, kroz regionalni program „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji je finansiran od strane Evropske unije, a koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Stavovi iznešeni na ovom vebinaru predstavljaju stavove autora i govornika i ne odražavaju nužno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a, niti se mogu smatrati njihovim zvaničnim stavovima.