Na sceni u Dvorani “Park” prvo je 7. aprila oživjela lutkarska predstava “Ivica i Marica”, uz savremeniji pristup nego u priči braće Grim, uz koju su odrastale generacije. Naglašeniji su porodični odnosi, prvenstveno između brata i sestre u periodu odrastanja.

Riječ je o djeci koja se vole, ali nisu uvijek složna, niti tu ljubav svjesno prepoznaju. Kada se u jednom trenutku nađu sami u šumi, simboličnom prostoru odrastanja i suočavanja sa životnim izazovima, njih dvoje uspijevaju da se spasu zahvaljujući zajedništvu i ljubavi, kaže reditelj Slobodan Ninković.

“Htjeli smo da istaknemo i da se dobro dobrim vraća i da smo mi kolektivna bića koja vole drugarstvo i prijateljstvo i da bez iskrenog prijateljstva zapravo ne možemo živjeti normalno i dobro”, naglašava.

Ninković ističe i da predstava otvara i druge ozbiljne teme poput siromaštva, straha i nepravde, jer djeci treba pokazati da svijet nije uvijek idealan, ali im obavezno treba ponuditi i pravi način da se sa tim suoče. Smatra da je lutkarsko pozorište za to posebno pogodno.

Podrška djeci tokom odrastanja je ključna, sigurna je glumica Neda Danilović.

“Lakše je kada imate povjerenje i prijateljstvo. Poruka predstave je da zajedno možemo uvijek mnogo više”, dodaje.

Njena je poruka da igranje za djecu nosi posebnu odgovornos,t jer je riječ o najiskrenijoj publici koju je teško „prevariti“. A za to je ključ iskrenost i usklađenost priče sa uzrastom publike i dječijim svijetom, objasnila je Danilović.

I “Ivica i Marica” i „Crvenkapa“, odigrana dan kasnije (8. aprila), sudeći po reakcijama i djece i roditelja, zaslužile bi čistu peticu, samo da se i na HAPSiću predstave ocjenjuju. U obje predstave divna muzika, odlični songovi, scenografija, lutke i kostimi, šarmantni i veseli glumci i sjajni animatori.

Saglasan je sa ovim ocjenama i reditelj “Crvenkape” Saša Latinović.

“Djeca su naš najbolji partner na sceni, a mi smo im donijeli predstavu u kojoj se kroz igru i muziku govori o odrastanju, oprezu i važnosti prijateljstva. Mislim da je zaista važno imati u gradu pozorište za djecu i igrati im predstave, jer se u pozorištu najljepše odrasta u dobre ljude. Djeca se stalno razvijaju i napreduju i morate biti u toku. Morate pronaći način kako da im ispričate priču. Ako u tome uspijete, dobijate najboljeg saveznika – još jednog kolektivnog glumca na sceni. Djeca su tu da podrže, da bodre svog heroja, da ga upozore ako postoji neka opasnost, da aplaudiraju, viču, reaguju – spremna su da učestvuju u svemu što tražite, ali samo ako ste iskreni u onome što radite i ako ih zaista uvučete u priču”, kaže Latinović.

Ideja je za “Crvenkapu” prema njegovim riječima proizašla iz potrebe za sadržajem namijenjenim uzrastu 3+, ali i iz želje da se obradi tema dječje samostalnosti.

“Djeca žele da odrastu, da preuzmu inicijativu – baš kao i Crvenkapa”, kaže.

Glumica Ksenija Mitrović kaže da su djeca aktivno učestvovala u predstavi i snažno reagovala.

“Oni sve vrijeme učestvuju, oni su sve vrijeme budni i sve vrijeme su identifikovani sa svojim herojem, i kada on strepi, strepe i oni. Crvenkapa prolazi kroz različite emocije, posebno kroz strah, što je važno iskustvo za djecu. Predstava ih uči kako da se sa tim osjećanjima suoče”, kaže Mitrović i dodaje da je za nju najveći izazov bio učiniti lik Crvenkape stalno zanimljivim, ali i zadržati njenu razigranost i prirodnost.

Tokom prva dva dana HAPSića ove predstave su odigrane u po dva termina i vidjelo ih je oko 1.100 gledalaca, organizovano je publika došla iz tri hercegnovske škole.

U okviru HPASića na 31. HAPSu gostuje 16. i 17. aprila Teatar Puna kuća iz Zagreba sa dvije predstave “Koncert u kuhinji” i “Dnevnik uspomena moje bake”.

VEČERAS NA HAPSu: „Tvrđava“ prema romanu Meše Selimovića

U Herceg Festu ističu da 31. HAPS pravi iskorak ka međunarodnim pozorišnim scenama, projektima i festivalima.

Prvi put na novskim teatarskim svečanostima internacionalni Off program i predstava „Tvrđava“, nastala prema romanu Meše Selimovića. Pred hercegnovskom publikom biće glumci trupe Istraživačkog pozorišta AtelierCuncheon iz Bergama, iz Italije, a predstava je urađena u režiji Andree Benalja. To je vizuelni i fizički performans u kojem glumci kroz pokret, muziku i simboličku upotrebu predmeta grade snažan scenski izraz. Predstava se oslanja na etno milje i ritual kao univerzalni oblik duhovnosti. Baš kao i Selimovićev roman„Tvrđava“ i predstava je inspirisana radnjom smještenom u Bosnu u vrijeme osmanske vlasti, istražuje multikulturalni identitet Balkana i otvara pitanja egzistencije, pravde, dobrote među ljudima i odnosa pojedinca i društva, sukob lične i kolektivne perspektive… Sam Selimović je zapisao da je “Tvrđava” „svaki čovjek, svaka zajednica, svaka ideologija…“ A Ahmetu, usamljenom junaku “Tvrđave”, koji se bori da nađe dobro u ljudima, trebaju samo zagrljaj pun toplote, oči koje mu daruju mir i usne koje ljube iskreno – ili jednim imenom: Tijana!