Njegovu čestitku prenosimo integralno:

Sjutra je Vaskrs. Slavimo pobjedu života nad smrću. Tako piše u svim poslanicama. Otkad je Hrist skinut sa krsta, malo je bilo spremnih da se zbog vjere razapnu poput njega. Zato i danas prepričavamo taj Veliki petak u kom je sin Božiji stradao zbog nas noseći sve naše grehove.

Kultna ruska rok grupa Nautilus Pompilus ima pjesmu „Šetnje po vodi„ koja počinje s ribarom Andrejem koji na pristanu lovi ribu, dok Hrist spašava izgubljene duše. U jednom trenutku Andrej ga upita u čemu je tajna Hristovog hodanja po vodi, i ako mu je otkrije, on će odustati od lova ribe. A Hrist mu odgovara : „Vidiš tamo na brdu, uzdiže se krst. Pod njim – desetak vojnika. Okači se malo na njega, a kad ti dosadi, vrati se se nazad, da šetaš po vodi, da šetaš po vodi sa mnom!”

Andrej u strahu odbija ovu ponudu i u suzama napusti pristanište noseći ulovljene ribe sa sobom. Da li bi danas i mi postupili kao Andrej noseći ribe sa sobom kući, dok Spasitelj šetajući po vodi spasava izgubljene duše? A samo je potrebno da se okačimo na krst. Mnogi će reći da mi nismo bogovi, ni sveci, i da nije nužno dokazivati vjeru i vrlinu kao što su to oni radili.

I vjerovatno su u pravu, a je li onda pošteno skrivati se iza Hrista svaki put kad više nemamo iza koga da se skrijemo? Ili je sasvim dovoljno poslati cirkularnu poruku ujutru, po mogućnosti rimovanu, obavezno ćirilicom, na kojoj se nalazi sin Božiji, u pozadini nebeska svjetlost koju prelamaju nijanse trobojke. I tako do sljedećeg Vaskrsa ili Božića, a hoćemo li te ljude iz telefonskog imenika uopšte vidjeti do tada, nije važno, jer mi ćemo kao Andrej pokupiti ribu i otići kućama, a Hrist će nastaviti da hoda po vodi i spasava izgubljene duše. Samo da ne ispadne da nas je bilo strah od spasenja.