Naime, o najmlađem djetetu u porodici često se govori kao o onom razmaženom, koje ima najviše slobode i dobija više pažnje. Iako to zvuči kao stereotip, stručnjaci ističu da u tome ima i istine.

Kako navode, roditelji su vremenom opušteniji, pa najmlađu djecu odgajaju manje strogo nego stariju. Uz to, odrastanje uz braću i sestre znači da najmlađi mnogo toga uče posmatrajući i ta kombinacija često oblikuje njihove navike koje ostaju i u odrasloj dobi.

Kao najmlađe dijete, vjerovatno ste odrasli uz osjećaj da uvijek postoji neko ko zna više, poput roditelja ili starije braće i sestara. Zbog toga vam i u odrasloj dobi odgovara kada imate nekoga ko vas vodi, savjetuje ili mentoriše, jer tako najlakše usvajate nove stvari.

Najmlađa djeca često traže način da se istaknu, pogotovo ako su starija braća i sestre već postavila standarde. Zbog toga se češće okreću kreativnim zanimanjima i razmišljanju van okvira. Shodno tome, stručnjaci navode da su mlađa djeca sklonija mašti i kreativnom izražavanju što ima smisla kada želite pronaći nešto što je samo vaše.

Kada su roditelji prošli sve faze sa starijom djecom, pravila često postanu opuštenija. Zbog toga najmlađa djeca češće testiraju granice i vole vidjeti dokle mogu ići. Kada odrastu, to se često vidi kao želja da rade stvari na svoj način, bez previše osvrtanja na to kako bi trebalo nešto uraditi. Stručnjaci ističu da su mlađa djeca sklonija pobunjeničkom ponašanju u odnosu na stariju braću i sestre.

Odrastanje uz stariju braću i sestre ostavlja trag čak i ako vi to ne primjećujete, pa vam je zbog toga u odrasloj dobi prirodnije da budete u društvu starijih ljudi.

Takođe, najmlađa djeca su često otvorenija i društvenija. Uz to, najmlađa djeca navikla su da se izbore za riječ među starijima, pa im komunikacija dolazi prirodno. Lakše im je da započnu razgovor i često ostavljaju dobar utisak bez previše truda.

Kada ste najmlađi ne nedostaje vam pažnje, bilo od roditelja ili starije braće i sestrara i to se često zadrži. Volite kad ste primijećeni, da preuzimate inicijativu i da ste dio onoga što se dešava. Ponekad to zna biti izazovno, ali često i daje samopouzdanje.

Kada imate stariju braću i sestre, često neko drugi “uskoči”, prije nego što vi stignete da pokušate. Zbog toga najmlađa djeca ponekad kasnije razvijaju potpunu samostalnost. Stručnjaci navode da prevelika uključenost roditelja može imati takav efekat da se dijete navikne da neko drugi rješava stvari za njega.

U poređenju sa starijom braćom i sestrama, najmlađa djeca često su opuštenija i vedrija. Lakše se nose sa stresom i ne opterećuju se sitnicama. Kombinacija komunikacijskih vještina i snalažljivosti znači da znate kako da se izrazite, ali i kako da se izvučete iz neugodnih situacija. Ponekad to može djelovati kao manipulacija, ali je često riječ o tome da ste naučili kako funkcionišu odnosi i kako da ih okrenete u svoju korist.